Talált 33 Eredmények: Manaše

  • On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što je èinio njegov otac Manaše. (Druga knjiga o kraljevima 21, 20)

  • Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. (Druga knjiga o kraljevima 23, 12)

  • Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. (Druga knjiga o kraljevima 23, 26)

  • To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da æe je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše uèinio (Druga knjiga o kraljevima 24, 3)

  • njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaše, (Prva knjiga Ljetopisa 3, 13)

  • Ezekija je poèinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poèast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 33)

  • Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. (Druga knjiga Ljetopisa 33, 9)

  • Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. (Druga knjiga Ljetopisa 33, 13)

  • Tada Manaše poèinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. (Druga knjiga Ljetopisa 33, 20)

  • Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše naèinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. (Druga knjiga Ljetopisa 33, 22)

  • Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. (Druga knjiga Ljetopisa 33, 23)

  • od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; (Knjiga Ezrina 10, 30)


“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina