Talált 566 Eredmények: Maè
Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe svome bratu. (Knjiga Postanka 33, 3)
A treæega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u grad te poubijaju sve muškarce. (Knjiga Postanka 34, 25)
Sasijeku maèem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuæe i odu. (Knjiga Postanka 34, 26)
i Basematu, kæer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. (Knjiga Postanka 36, 3)
Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. (Knjiga Postanka 37, 25)
Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju. (Knjiga Postanka 37, 27)
Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. (Knjiga Postanka 37, 28)
Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. (Knjiga Postanka 39, 1)
Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi." Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!" (Knjiga Postanka 40, 8)
Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare. (Knjiga Postanka 40, 16)
a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio. (Knjiga Postanka 40, 22)
Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. (Knjiga Postanka 41, 8)
