Talált 39 Eredmények: Levita

  • Skrenuvši, oni uðoše u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i pozdraviše ga. (Knjiga o sucima 18, 15)

  • Od levita Šemaja, sin Hašuba, sin Azrikama, Hašabjina sina, izmeðu Merarijevih sinova; (Prva knjiga Ljetopisa 9, 14)

  • i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po èetama levita. (Prva knjiga Ljetopisa 9, 18)

  • Matitja, jedan od levita, prvenac Šaluma Korahovca, brinuo se za stvari koje se peku na tavi. (Prva knjiga Ljetopisa 9, 31)

  • Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovèeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovèeg Jahvin i da mu služe dovijeka." (Prva knjiga Ljetopisa 15, 2)

  • Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovèeg, upravljao je prenošenjem jer je bio vješt u tome. (Prva knjiga Ljetopisa 15, 22)

  • S istoka šest levita, sa sjevera èetiri na dan, s juga èetiri na dan; a kod spremišta po dva. (Prva knjiga Ljetopisa 26, 17)

  • Tada siðe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova. (Druga knjiga Ljetopisa 20, 14)

  • Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveæenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posveæeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 6)

  • Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom sveæenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 18)

  • Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva? (Druga knjiga Ljetopisa 24, 6)

  • Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg; sveæenici su škropili krvlju primajuæi je iz ruku levita. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 16)


“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina