Talált 1824 Eredmények: Lav
Poèeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te doðoše u Jeruzalem. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 2)
Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedoèanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" (Druga knjiga Ljetopisa 23, 11)
Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva? (Druga knjiga Ljetopisa 24, 6)
Leviti bi donosili kovèeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik sveæenièkog poglavara te bi ispraznili kovèeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su èinili svaki dan i sabrali mnogo novca. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 11)
Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?" (Druga knjiga Ljetopisa 25, 19)
Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuæe i šest stotina. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 12)
Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bijaše udario. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 20)
Tada ustadoše neki izmeðu glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraæali s vojske. (Druga knjiga Ljetopisa 28, 12)
Zaklavši goveda, sveæenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 22)
Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 1)
Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi da slave Pashu drugoga mjeseca. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 2)
pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da doðu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 5)
