Talált 603 Eredmények: Kralja
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. (Estera 5, 12)
Reèe mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu uèini dobar, pa on naredi da se podignu vješala. (Estera 5, 14)
Tu se naðe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, èuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. (Estera 6, 2)
Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske palaèe bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su veæ bila podignuta za nj. (Estera 6, 4)
Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." (Estera 7, 4)
On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeèati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skoroteèama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. (Estera 8, 10)
Mordokaj izaðe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaèem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. (Estera 8, 15)
Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuðivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. (Estera 9, 2)
Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. (Estera 9, 20)
kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema. (Estera 10, 3)
"TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom." (Psalmi 2, 6)
