Talált 1041 Eredmények: Kralj Joaquim
Jesi li zato kralj što se cedrom razmeæeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je èinio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. (Jeremija 22, 15)
Života mi moga - rijeè je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio peèatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. (Jeremija 22, 24)
"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - podiæi æu Davidu izdanak pravedni. On æe vladati kao kralj i biti mudar i èinit æe pravo i pravicu u zemlji. (Jeremija 23, 5)
Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima. (Jeremija 24, 1)
sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit æe poslije njih. (Jeremija 24, 26)
sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih. (Jeremija 25, 26)
Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zloèin?" (Jeremija 26, 19)
A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te rijeèi, tražio je da ga smakne. Èuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. (Jeremija 26, 21)
Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; (Jeremija 26, 22)
što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odliènike judejske i jeruzalemske. (Jeremija 27, 20)
Do dvije godine vratit æu na ovo mjesto sve posuðe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. (Jeremija 28, 3)
pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odliènici judejski i jeruzalemski, kovaèi i bravari ostaviše Jeruzalem. (Jeremija 29, 2)