Talált 1058 Eredmények: Kralj Ahaz
Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. (Druga knjiga o kraljevima 13, 24)
A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. (Druga knjiga o kraljevima 14, 9)
Ali Amasja ne posluša. Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. (Druga knjiga o kraljevima 14, 11)
Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. (Druga knjiga o kraljevima 14, 13)
Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. (Druga knjiga o kraljevima 14, 17)
On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca. (Druga knjiga o kraljevima 14, 22)
Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuæu talenata srebra da mu pomogne uèvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama. (Druga knjiga o kraljevima 15, 19)
Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuænih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji. (Druga knjiga o kraljevima 15, 20)
U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju. (Druga knjiga o kraljevima 15, 29)
Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. (Druga knjiga o kraljevima 15, 38)
Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. (Druga knjiga o kraljevima 16, 1)
Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, poðoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. (Druga knjiga o kraljevima 16, 5)
