Talált 3449 Eredmények: Kad
Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noæ na stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, (Knjiga Izlaska 14, 21)
Kada to èuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. (Knjiga Izlaska 15, 14)
Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. (Knjiga Izlaska 15, 19)
"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" (Knjiga Izlaska 16, 3)
A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit æe dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." (Knjiga Izlaska 16, 5)
Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. (Knjiga Izlaska 16, 14)
Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. (Knjiga Izlaska 16, 15)
Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. (Knjiga Izlaska 16, 18)
Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila. (Knjiga Izlaska 16, 21)
Onda šestoga dana nakupiše dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, (Knjiga Izlaska 16, 22)
Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske." (Knjiga Izlaska 16, 32)
I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani. (Knjiga Izlaska 17, 11)