Talált 3449 Eredmények: Kad
Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. (Jeremija 5, 2)
A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, uèini sve ovo?' ti æeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuðim bogovima u svojoj zemlji, služit æete tuðincu u zemlji koja nije vaša!'" (Jeremija 5, 19)
Zar se mene neæete bojati - rijeè je Jahvina - zar neæete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeènu meðu koje nikad neæe prijeæi: ono se biba, al' je nemoæno, valovi mu huèe, ali prijeæi neæe. (Jeremija 5, 22)
Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. (Jeremija 6, 15)
Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. (Jeremija 6, 24)
Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: (Jeremija 7, 13)
Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. (Jeremija 7, 22)
Od dana kad oci vaši iziðoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. (Jeremija 7, 25)
podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kæeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. (Jeremija 7, 31)
Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe reæi Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta. (Jeremija 7, 32)
Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što uèinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. (Jeremija 8, 6)
Èak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. (Jeremija 8, 7)