Talált 3449 Eredmények: Kad
A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!" (Knjiga Nehemijina 4, 4)
A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" (Knjiga Nehemijina 4, 6)
Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braæu, za sinove i kæeri svoje, za žene i kuæe svoje!" (Knjiga Nehemijina 4, 8)
Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. (Knjiga Nehemijina 4, 9)
Razljutio sam se veoma kad sam èuo njihovu viku i te rijeèi. (Knjiga Nehemijina 5, 6)
I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braæa nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. (Knjiga Nehemijina 5, 14)
Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali èetrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako èinio, zbog straha Božjega. (Knjiga Nehemijina 5, 15)
Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveèe, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod veæ bio teško optereæen. (Knjiga Nehemijina 5, 18)
Kad su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostali naši neprijatelji doèuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima - (Knjiga Nehemijina 6, 1)
Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim poslom i ne mogu siæi: posao bi zastao kad bih ga ostavio da doðem k vama!" (Knjiga Nehemijina 6, 3)
Jer su nas oni htjeli uplašiti govoreæi: "Klonut æe im ruke od posla i neæe ga završiti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje! (Knjiga Nehemijina 6, 9)
A kad su èuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to èudo u oèima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš uèinio to djelo. (Knjiga Nehemijina 6, 16)