Talált 296 Eredmények: Jeruzalem
Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. (Prva knjiga o kraljevima 12, 21)
Pošto se kralj posavjetovao, naèini dva zlatna teleta i reèe narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." (Prva knjiga o kraljevima 12, 28)
Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. (Prva knjiga o kraljevima 14, 25)
Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i saèuvavši Jeruzalem. (Prva knjiga o kraljevima 15, 4)
Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. (Druga knjiga o kraljevima 9, 28)
Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. (Druga knjiga o kraljevima 14, 13)
Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. (Druga knjiga o kraljevima 18, 17)
Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Druga knjiga o kraljevima 18, 35)
"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja! (Druga knjiga o kraljevima 19, 10)
ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da doðe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da æe zazujati oba uha onima koji o njoj èuju. (Druga knjiga o kraljevima 21, 12)
Nategnut æu nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kuæom Ahabovom; zbrisat æu Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. (Druga knjiga o kraljevima 21, 13)
I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da èini što je zlo u oèima Jahvinim. (Druga knjiga o kraljevima 21, 16)
