Talált 5936 Eredmények: Jer
Ujutro sij svoje sjeme, a naveèer nek' ti ruka ne poèiva. Jer ne znaš da li æe biti bolje ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro. (Propovjednik 11, 6)
U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; (Propovjednik 12, 3)
Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaèe više, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama. (Propovjednik 12, 5)
A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. (Propovjednik 12, 9)
I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo. (Propovjednik 12, 12)
Èujmo svemu završnu rijeè: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav èovjek." (Propovjednik 12, 13)
Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud. (Propovjednik 12, 14)
Crna sam ali lijepa, kæeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. (Pjesma nad pjesmama 1, 5)
Okrijepite me kolaèima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. (Pjesma nad pjesmama 2, 5)
- Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! (Pjesma nad pjesmama 2, 7)
jer evo, zima je veæ minula, kiša je prošla i nestala. (Pjesma nad pjesmama 2, 11)
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." (Pjesma nad pjesmama 2, 14)