Talált 5936 Eredmények: Jer
Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 16)
Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 17)
Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kæer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kæer Jišajeva sina Eliaba, (Druga knjiga Ljetopisa 11, 18)
I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braæom, jer ga je naumio postaviti za kralja. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 22)
Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 2)
Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 4)
Tada doðe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeæi od Šišaka, i reèe im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'" (Druga knjiga Ljetopisa 12, 5)
Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, doðe njegova rijeè Šemaji: "Ponizili su se; neæu ih uništiti, nego æu im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neæe oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 7)
Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljaèka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 9)
Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 10)
Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 12)
Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 13)
