Talált 967 Eredmények: Era
Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i èete njegove ne napušta nitko! (Izaija 14, 31)
Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišæe su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. (Izaija 16, 8)
njegovi gradiæi, dovijek napušteni, bit æe pašnjak stadima; ležat æe u njima i nitko ih neæe tjerati. (Izaija 17, 2)
Lišit æu te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; (Izaija 22, 19)
Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo èudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, (Izaija 25, 1)
Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istoènjaka. (Izaija 27, 8)
Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neæe žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neæe smilovati. (Izaija 27, 11)
Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on æe se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. (Izaija 28, 21)
Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se meðu krhotinama ne naðe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca." (Izaija 30, 14)
srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i razgovijetno; (Izaija 32, 4)
Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. (Izaija 33, 19)
Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. (Izaija 40, 4)