Talált 145 Eredmények: EAT

  • u kuæe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane èatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najedeš: (Ponovljeni zakon 6, 11)

  • Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona. (Knjiga o sucima 12, 13)

  • Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu. (Knjiga o sucima 12, 15)

  • I reèe: "Ovo æe biti pravo kralja koji æe kraljevati nad vama: uzimat æe vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni æe trèati pred njegovim bojnim kolima. (Prva knjiga o Samuelu 8, 11)

  • Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u peæine, jame, kamenjake, jarke i èatrnje. (Prva knjiga o Samuelu 13, 6)

  • I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. (Prva knjiga o Samuelu 20, 36)

  • A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trèat æu!" A Joab mu odvrati: "Trèi!" I Ahimaas otrèa putem kroz ravnicu i preteèe Etiopljanina. (Druga knjiga o Samuelu 18, 23)

  • Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je peèatnik. (Druga knjiga o Samuelu 20, 24)

  • Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; (Druga knjiga o Samuelu 23, 30)

  • I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugraðanima. (Prva knjiga o kraljevima 21, 8)

  • Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrèat æu do èovjeka Božjeg i vratit æu se." (Druga knjiga o kraljevima 4, 22)

  • Gehazi, momak Elizeja, Božjega èovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrèat æu ja za njim i uzet æu štogod od njega." (Druga knjiga o kraljevima 5, 20)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina