Talált 18870 Eredmények: Dã
Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju nepreglednu. (Izaija 33, 17)
Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. (Izaija 33, 19)
Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. (Izaija 33, 20)
Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on æe nas spasiti. (Izaija 33, 22)
I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja æe se oprostiti. (Izaija 33, 24)
Pristupite, puci, da èujete, pomno slušajte, narodi; èuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! (Izaija 34, 1)
Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruèi ih uništenju, pokolju ih predade. (Izaija 34, 2)
raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišæe smokovo. (Izaija 34, 4)
Jer na nebu je opijeni maè moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. (Izaija 34, 5)
jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. (Izaija 34, 8)
Ni noæu ni danju ugasit' se neæe, dim æe joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta æe ostati, za vjekove vjekova nitko neæe prolaziti njome. (Izaija 34, 10)
Ondje æe se sretat divlje maèke s hijenama, jarci æe dozivati jedan drugoga; ondje æe se odmarati Lilit našav poèivalište. (Izaija 34, 14)