Talált 18870 Eredmények: Dã
TÓa ni drvu nije nada sva propala, posjeèeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. (Knjiga o Jobu 14, 7)
Al' kad èovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? (Knjiga o Jobu 14, 10)
Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema', (Knjiga o Jobu 14, 11)
- jer, kad umre èovjek, zar uskrsnut' može? - èekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. (Knjiga o Jobu 14, 14)
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. (Knjiga o Jobu 14, 15)
k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u èovjeku. (Knjiga o Jobu 14, 19)
Oborio si ga - on ode za svagda, nagrðena lica, otjeran, odbaèen. (Knjiga o Jobu 14, 20)
Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste? (Knjiga o Jobu 15, 3)
Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. (Knjiga o Jobu 15, 4)
Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, (Knjiga o Jobu 15, 5)
Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo? (Knjiga o Jobu 15, 9)
Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan? (Knjiga o Jobu 15, 14)