Talált 18870 Eredmények: Dã
Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoæ naroda puna; postade kao udovica, nekoæ velika meðu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. (Tužaljke 1, 1)
Noæi provodi gorko plaèuæi, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. (Tužaljke 1, 2)
Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi meðu poganima, ne nalazi poèinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. (Tužaljke 1, 3)
Tlaèitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlaèiteljem. (Tužaljke 1, 5)
Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa. (Tužaljke 1, 6)
Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoæi ne pruži. Tlaèitelji ga gledahu smijuæi se njegovoj propasti. (Tužaljke 1, 7)
Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao neèistoæa ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plaèe i natrag se okreæe. (Tužaljke 1, 8)
Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga èeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." (Tužaljke 1, 9)
Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. (Tužaljke 1, 10)
Sav narod njegov jeca, tražeæi kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. (Tužaljke 1, 11)
Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoðen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! (Tužaljke 1, 12)
Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. (Tužaljke 1, 14)