Talált 18870 Eredmények: Dã
Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. (Jeremija 4, 20)
Dokle æu gledati bojne znakove, slušati pozive roga? (Jeremija 4, 21)
Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaæaju, mudri su tek za zlodjela, al' èiniti dobro ne umiju. (Jeremija 4, 22)
Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im išèezla. (Jeremija 4, 23)
Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. (Jeremija 4, 24)
Gledam: evo èovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. (Jeremija 4, 25)
Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. (Jeremija 4, 26)
Da, ovako govori Jahve: "Sva æe zemlja biti poharana, ja æu joj zadati posljednji udarac. (Jeremija 4, 27)
Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše. (Jeremija 4, 29)
A ti, opustošena, što æeš uèiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oèi lièilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju. (Jeremija 4, 30)
Da, jauk kao u bolesnice èujem, vrisak kao u one što prvi put raða; èuj, to kæi sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!' (Jeremija 4, 31)
Proðite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako naðete ijednoga èovjeka koji èini pravo i traži istinu, oprostit æu ovom gradu" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 5, 1)