Talált 3174 Eredmények: Ana
I treæinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveæa što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduæe judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 30)
Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaðaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboðenja. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 34)
Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 50)
Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! (Prva knjiga o Makabejcima 10, 55)
Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 4)
"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 30)
Što se tièe naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 35)
Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje èete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaèio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve èete njegovih otaca. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 38)
Gotovo stotinu i dvadeset tisuæa graðana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 45)
Tada kralj pozva u pomoæ Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziðoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuæa stanovnika. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 47)
Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 48)
Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska. (Prva knjiga o Makabejcima 11, 62)
