Talált 390 Eredmények: Život

  • ljubeæi Jahvu, Boga svoga, slušajuæi njegov glas, prianjajuæi uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. TÓa on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da æe im je dati." (Ponovljeni zakon 30, 20)

  • TÓa nije to za vas prazna rijeè jer ona je vaš život. Zbog ove rijeèi živjet æete dugo na zemlji koju æete, prešavši Jordan, zaposjesti." (Ponovljeni zakon 32, 47)

  • Nek' ti zasuni budu od gvožða i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život! (Ponovljeni zakon 33, 25)

  • Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, (Knjiga o sucima 9, 17)

  • Videæi da mi nitko ne pritjeèe u pomoæ, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?" (Knjiga o sucima 12, 3)

  • Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše. (Knjiga o sucima 21, 11)

  • Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. (Prva knjiga o Samuelu 2, 6)

  • A David odgovori: "Tko sam ja i što znaèi moj život, što li kuæa oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?" (Prva knjiga o Samuelu 18, 18)

  • On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajuæi Davida bez razloga?" (Prva knjiga o Samuelu 19, 5)

  • David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?" (Prva knjiga o Samuelu 20, 1)

  • Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit æe moj. Kod mene æeš biti dobro èuvan." (Prva knjiga o Samuelu 22, 23)

  • David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši. (Prva knjiga o Samuelu 23, 15)


“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina