Talált 8287 Eredmények: Što
Stoga, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. (Jeremija 19, 6)
Izjalovit æu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i uèiniti da svi poginu od neprijateljskog maèa, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla æu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. (Jeremija 19, 7)
I dat æu im da jedu meso sinova i kæeri svojih. Da, svaki æe jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom æe ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' (Jeremija 19, 9)
i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako æu razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lonèarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu æe se ukapati, jer inaèe neæe biti mjesta za ukapanje. (Jeremija 19, 11)
Tako æu postupiti s ovim mjestom - rijeè je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I uèinit æu grad ovaj sliènim Tofetu. (Jeremija 19, 12)
I sve kuæe jeruzalemske i kuæe kraljeva judejskih bit æe oneèišæene kao mjesto Tofet: sve kuæe kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuðim bogovima.'" (Jeremija 19, 13)
I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. (Jeremija 20, 2)
Tom èovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; veæ u cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne, (Jeremija 20, 16)
O, zašto izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonèam dane! (Jeremija 20, 18)
Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povuæi æu oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. (Jeremija 21, 4)
Reci: Slušaj rijeè Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. (Jeremija 22, 2)
Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit æe kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. (Jeremija 22, 4)
