Talált 7831 Eredmények: Æe
Hamona je ime i gradu. I tako æe oèistiti zemlju. (Ezekiel 39, 16)
'Tako æu se proslaviti meðu narodima, i svi æe narodi vidjeti sud koji æu izvršiti i ruku što æu je na njih podiæi. (Ezekiel 39, 21)
Znat æe dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. (Ezekiel 39, 22)
I znat æe narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od maèa poginu. (Ezekiel 39, 23)
znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo meðu narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. (Ezekiel 39, 28)
I on mi reèe: "Ta prostorija što je okrenuta na jug odreðena je za sveæenike koji obavljaju službu u Domu. (Ezekiel 40, 45)
A prostorija što je okrenuta na sjever jest za sveæenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmeðu sinova Levijevih koji smiju priæi k Jahvi da mu služe!" (Ezekiel 40, 46)
I reèe mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograðenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje sveæenici koji prilaze Jahvi blaguju najveæe svetinje. Oni æe ovdje odlagati najveæe svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. (Ezekiel 42, 13)
A kad sveæenici budu ulazili, neæe izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego æe tu ostavljati odjeæu u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblaèiti drugu odjeæu da bi se mogli približiti mjestu odreðenu za narod." (Ezekiel 42, 14)
I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje æu, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neæe više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: (Ezekiel 43, 7)
Sada æe oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja æu zauvijek prebivati posred njih. (Ezekiel 43, 9)
A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit æe najsvetija svetinja. (Ezekiel 43, 12)
