Talált 7831 Eredmények: Æe
A ona odgovori: "Dadoše mi ga kao dar povrh plaæe." Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!" (Tobija 2, 14)
Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca (Tobija 3, 7)
zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reèe joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreæe ni s jednim. (Tobija 3, 8)
Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kæeri!" (Tobija 3, 9)
Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." (Tobija 3, 10)
I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe. (Tobija 3, 17)
Dozvavši ga, reèe mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, èini sve što æe joj biti milo i nemoj je žalostiti. (Tobija 4, 3)
Jer ako èiniš po istini, uspijevat æeš u djelima svojim, kao svi oni koji èine pravdu. (Tobija 4, 6)
Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreæi lica od siromaha, pa ni Bog neæe okrenuti lica od tebe. (Tobija 4, 7)
Èuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuðinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proroèki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene meðu svojom braæom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit æe zemlju u nasljedstvo. (Tobija 4, 12)
I onda, sine, ljubi svoju braæu i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braæom, ni pred sinovima i kæerima svoga naroda, skanjujuæi se da odabereš ženu izmeðu njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. (Tobija 4, 13)
Neka nièija zarada ne prenoæi kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit æe ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. (Tobija 4, 14)
