Prva knjiga o kraljevima, 17

1. Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reèe Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neæe ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."

1. Et dixit Elias Thesbites de Thesbi in Galaad ad Achab: “Vivit Dominus, Deus Israel, in cuius conspectu sto. Non erit annis his ros et pluvia, nisi iuxta oris mei verba!”.

2. Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako:

2. Et factum est verbum Domini ad eum dicens:

3. "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.

3. “Recede hinc et vade contra orientem et abscondere in torrente Charith, qui est contra Iordanem,

4. Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."

4. et ibi de torrente bibes; corvisque praecepi, ut pascant te ibi”.

5. Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.

5. Abiit ergo et fecit iuxta verbum Domini; cumque abisset, sedit in torrente Charith, qui est contra Iordanem.

6. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je pio.

6. Corvi quoque deferebant ei panem et carnes mane, similiter panem et carnes vesperi; et bibebat de torrente.

7. Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.

7. Post dies autem siccatus est torrens; non enim pluerat super terram.

8. Tada Iliji doðe rijeè Jahvina:

8. Factus est igitur sermo Domini ad eum dicens:

9. "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."

9. “Surge et vade in Sarepta Sidoniorum et manebis ibi; praecepi enim ibi mulieri viduae, ut pascat te”.

10. Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi malo vode u vrèu da pijem!"

10. Surrexit et abiit Sareptam. Cumque venisset ad portam civitatis, apparuit ei mulier vidua colligens ligna; et vocavit eam dixitque: “Da mihi paululum aquae in vase, ut bibam”.

11. Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!"

11. Cumque illa pergeret, ut afferret, clamavit post tergum eius dicens: “Affer mihi, obsecro, et buccellam panis in manu tua”.

12. Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."

12. Quae respondit: “Vivit Dominus Deus tuus, non habeo panem, nisi quantum pugillus capere potest farinae in hydria et paululum olei in lecytho. En colligo duo ligna, ut ingrediar et faciam illud mihi et filio meo, ut comedamus et moriamur”.

13. Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.

13. Ad quam Elias ait: “Noli timere, sed vade et fac, sicut dixisti; verumtamen mihi primum fac de ipsa farinula subcinericium panem parvulum et affer ad me; tibi autem et filio tuo facies postea.

14. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'"

14. Haec autem dicit Dominus, Deus Israel: “Hydria farinae non deficiet, nec lecythus olei minuetur usque ad diem, in qua daturus est Dominus pluviam super faciem terrae””.

15. Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.

15. Quae abiit et fecit iuxta verbum Eliae et comedit illa et ipse et domus eius per dies.

16. Brašno se iz æupa nije potrošilo i u vrèu nije nestalo ulja, po rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

16. Hydria farinae non defecit, et lecythus olei non est imminutus iuxta verbum Domini, quod locutus fuerat in manu Eliae.

17. Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.

17. Factum est autem post haec, aegrotavit filius mulieris matris familiae; et erat languor fortis nimis, ita ut non remaneret in eo halitus.

18. Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"

18. Dixit ergo ad Eliam: “Quid mihi et tibi, vir Dei? Ingressus es ad me, ut rememorarentur iniquitates meae, et interficeres filium meum?”.

19. On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.

19. Et ait ad eam: “Da mihi filium tuum”. Tulitque eum de sinu illius et portavit in cenaculum, ubi ipse manebat, et posuit super lectulum suum;

20. Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"

20. clamavitque ad Dominum et dixit: “Domine Deus meus, etiamne viduam, apud quam ego ut hospes habito, afflixisti, ut interficeres filium eius?”.

21. Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"

21. Et expandit se atque mensus est super puerum tribus vicibus et clamavit ad Dominum et ait: “Domine Deus meus, revertatur, oro, anima pueri huius in viscera eius”.

22. Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.

22. Et exaudivit Dominus vocem Eliae, et reversa est anima pueri intra eum, et revixit.

23. Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi; i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin živi!"

23. Tulitque Elias puerum et deposuit eum de cenaculo in inferiorem domum et tradidit matri suae et ait illi: “En vivit filius tuus”.

24. Žena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Božji i da je rijeè Jahvina u tvojim ustima istinita!"

24. Dixitque mulier ad Eliam: “Nunc in isto cognovi quoniam vir Dei es tu, et verbum Domini in ore tuo verum est”.