Knjiga Postanka, 41

1. Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.

1. Post duos annos vidit pharao somnium. Putabat se stare super fluvium,

2. Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.

2. de quo ascendebant septem boves pulchrae et crassae et pascebantur in locis palustribus.

3. Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.

3. Aliae quoque septem emergebant post illas de flumine foedae confectaeque macie et stabant in ipsa amnis ripa;

4. Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.

4. devoraveruntque septem boves pulchras et crassas. Expergefactus pharao

5. Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.

5. rursum dormivit et vidit alterum somnium. Septem spicae pullulabant in culmo uno plenae atque formosae.

6. Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istoènjakom opaljenih.

6. Aliae quoque totidem spicae tenues et percussae vento urente oriebantur

7. Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.

7. devorantes omnem priorum pulchritudinem. Evigilavit pharao, et ecce erat somnium!

8. Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti.

8. Et, facto mane, pavore perterritus misit ad omnes coniectores Aegypti cunctosque sapientes suos; et accersitis narravit somnium, nec erat qui interpretaretur.

9. Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust.

9. Tunc demum reminiscens pincernarum magister ait: “Confiteor peccatum meum.

10. Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.

10. Iratus rex servis suis me et magistrum pistorum retrudi iussit in carcerem principis satellitum,

11. Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaèenja.

11. ubi una nocte uterque vidimus somnium praesagum futurorum.

12. Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna.

12. Erat ibi puer Hebraeus eiusdem ducis satellitum famulus, cui narrantes somnia

13. Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše."

13. audivimus quidquid postea rei probavit eventus. Ego enim redditus sum officio meo, et ille suspensus est in patibulo”.

14. Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.

14. Protinus ad regis imperium eductum de carcere Ioseph totonderunt ac, veste mutata, obtulerunt ei.

15. Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaèiti. Èuo sam o tebi da možeš protumaèiti san èim ga èuješ."

15. Cui ille ait: “Vidi somnia, nec est qui edisserat; quae audivi te sapientissime conicere”.

16. "Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu."

16. Respondit Ioseph: “Absque me Deus respondebit prospera pharaoni!”.

17. Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.

17. Narravit ergo pharao, quod viderat: “Putabam me stare super ripam fluminis

18. I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.

18. et septem boves de amne conscendere pulchras nimis et obesis carnibus, quae in pastu paludis virecta carpebant.

19. Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!

19. Et ecce has sequebantur aliae septem boves in tantum deformes et macilentae, ut numquam tales in terra Aegypti viderim;

20. I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.

20. quae, devoratis et consumptis prioribus,

21. Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.

21. nullum saturitatis dedere vestigium; sed simili macie et squalore torpebant. Evigilans, rursus sopore depressus,

22. Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.

22. vidi somnium: Septem spicae pullulabant in culmo uno plenae atque pulcherrimae.

23. Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, šturih, istoènjakom opaljenih.

23. Aliae quoque septem tenues et percussae vento urente oriebantur e stipula;

24. I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni."

24. quae priorum pulchritudinem devoraverunt. Narravi coniectoribus somnium, et nemo est qui edisserat”.

25. Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uèiniti.

25. Respondit Ioseph: “Somnium regis unum est: quae facturus est, Deus ostendit pharaoni.

26. Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.

26. Septem boves pulchrae et septem spicae plenae septem ubertatis anni sunt; eandemque vim somnii comprehendunt.

27. Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina.

27. Septem quoque boves tenues atque macilentae, quae ascenderunt post eas, et septem spicae tenues et vento urente percussae septem anni sunt venturae famis,

28. To je ono što sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uèiniti.

28. qui hoc ordine complebuntur:

29. Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.

29. ecce septem anni venient fertilitatis magnae in universa terra Aegypti;

30. A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.

30. quos sequentur septem anni alii tantae sterilitatis, ut oblivioni tradatur cuncta retro abundantia. Consumptura est enim fames omnem terram,

31. Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika.

31. et ubertatis magnitudinem perditura est inopiae magnitudo.

32. A što se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio i da æe to uskoro provesti.

32. Quod autem vidisti secundo ad eandem rem pertinens somnium, firmitatis indicium est, eo quod fiat sermo Dei et velocius a Deo impleatur.

33. Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.

33. Nunc ergo provideat rex virum intellegentem et sapientem et praeficiat eum terrae Aegypti

34. Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.

34. constituatque praepositos per cunctas regiones et quintam partem fructuum per septem annos fertilitatis,

35. Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.

35. qui iam nunc futuri sunt, congreget in horrea; et omne frumentum sub pharaonis potestate condatur serveturque in urbibus;

36. Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što æe snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."

36. et paretur futurae septem annorum fami, quae pressura est Aegyptum, et non consumetur terra inopia”.

37. Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.

37. Placuit pharaoni consilium et cunctis ministris eius.

38. Zato faraon reèe svojim službenicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga kao što je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?"

38. Locutusque est ad eos: “Num invenire poterimus talem virum, qui spiritu Dei plenus sit?”.

39. A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.

39. Dixit ergo ad Ioseph: “Quia ostendit tibi Deus omnia, quae locutus es, numquid sapientiorem et consimilem tui invenire potero?

40. Ti æeš biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe.

40. Tu eris super domum meam, et ad tui oris imperium cunctus populus meus oboediet; uno tantum regni solio te praecedam”.

41. Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom."

41. Dixitque rursus pharao ad Ioseph: “Ecce, constitui te super universam terram Aegypti”.

42. Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.

42. Tulitque anulum de manu sua et dedit eum in manu eius; vestivitque eum stola byssina et collo torquem auream circumposuit.

43. Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

43. Fecitque eum ascendere super currum suum secundum, clamante praecone: “Abrech!”, ut omnes coram eo genuflecterent et praepositum esse scirent universae terrae Aegypti.

44. Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."

44. Dixit quoque rex ad Ioseph: “Ego sum pharao; absque tuo imperio non movebit quisquam manum aut pedem in omni terra Aegypti”.

45. Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.

45. Vertitque nomen eius et vocavit eum lingua Aegyptiaca Saphaneth Phanec (quod interpretatur Salvator mundi) deditque illi uxorem Aseneth filiam Putiphare sacerdotis Heliopoleos. Egressus est itaque Ioseph ad terram Aegypti

46. Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.

46. ­ triginta autem annorum erat quando stetit in conspectu regis pharaonis ­ et circuivit omnes regiones Aegypti.

47. Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju;

47. Venitque fertilitas septem annorum, et segetes congregavit in horrea Aegypti

48. on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja.

48. condens in singulis urbibus frumentum camporum in circuitu.

49. Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.

49. Tantaque fuit abundantia tritici, ut arenae maris coaequaretur, et copia mensuram excederet.

50. Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu.

50. Nati sunt autem Ioseph filii duo, antequam veniret fames, quos ei peperit Aseneth filia Putiphare sacerdotis Heliopoleos.

51. Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom."

51. Vocavitque nomen primogeniti Manasses dicens: “Oblivisci me fecit Deus omnium laborum meorum et domus patris mei”.

52. Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje."

52. Nomen quoque secundi appellavit Ephraim dicens: “Crescere me fecit Deus in terra paupertatis meae”.

53. Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska doðe kraju,

53. Igitur, transactis septem annis ubertatis, qui fuerant in Aegypto,

54. a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.

54. coeperunt venire septem anni inopiae, quos praedixerat Ioseph, et in universo orbe fames praevaluit; in cuncta autem terra Aegypti erat panis.

55. A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, èinite!"

55. Qua esuriente, clamavit populus ad pharaonem alimenta petens. Quibus ille respondit: “Ite ad Ioseph et, quidquid vobis dixerit, facite”.

56. Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.

56. Et invaluit fames in omni terra Aegypti; aperuitque Ioseph universa horrea et vendebat Aegyptiis; nam et illos oppresserat fames.

57. Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.

57. Omnesque provinciae veniebant in Aegyptum, ut emerent escas apud Ioseph, quia inopia invaluerat in universa terra.