Knjiga Izlaska, 33

1. Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati njihovim potomcima.

1. Locutusque est Dominus ad Moysen: “Vade, ascende de loco isto, tu et populus tuus, quem eduxisti de terra Aegypti, in terram, quam iuravi Abraham, Isaac et Iacob dicens: Semini tuo dabo eam.

2. Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.

2. Et mittam praecursorem tui angelum et eiciam Chananaeum et Amorraeum et Hetthaeum et Pherezaeum et Hevaeum et Iebusaeum,

3. Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim."

3. et intres in terram fluentem lacte et melle. Non enim ascendam tecum, quia populus durae cervicis es, ne forte disperdam te in via”.

4. Kad narod èu ove oštre rijeèi, poèe tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita.

4. Audiens populus sermonem hunc pessimum luxit, et nullus ex more indutus est cultu suo.

5. Jer reèe Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo èas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja æu vidjeti što æu s vama uèiniti.'"

5. Dixitque Dominus ad Moysen: “Loquere filiis Israel: Populus durae cervicis es; uno momento, si ascendam in medio tui, delebo te. Nunc autem depone ornatum tuum, ut sciam quid faciam tibi”.

6. Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.

6. Deposuerunt ergo filii Israel ornatum suum a monte Horeb.

7. Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

7. Moyses autem tollens tabernaculum tetendit ei extra castra procul; vocavitque nomen eius Tabernaculum conventus. Et omnis, qui quaerebat Dominum, egrediebatur ad tabernaculum conventus extra castra.

8. Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator.

8. Cumque egrederetur Moyses ad tabernaculum, surgebat universa plebs, et stabat unusquisque in ostio papilionis sui; aspiciebantque tergum Moysi, donec ingrederetur tabernaculum.

9. A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.

9. Ingresso autem illo tabernaculum, descendebat columna nubis et stabat ad ostium; loquebaturque cum Moyse,

10. Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora.

10. cernentibus universis quod columna nubis staret ad ostium tabernaculi. Stabantque ipsi et adorabant per fores tabernaculorum suorum.

11. Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što èovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoænik Jošua, sin Nunov, mlaðarac, iz Šatora ne bi micao.

11. Loquebatur autem Dominus ad Moysen facie ad faciem, sicut solet loqui homo ad amicum suum. Cumque ille reverteretur in castra, minister eius Iosue filius Nun puer non recedebat de medio tabernaculi.

12. Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga æeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.'

12. Dixit autem Moyses ad Dominum: “Praecipis, ut educam populum istum, et non indicas mihi, quem missurus es mecum; cum dixeris: "Novi te ex nomine, et invenisti gratiam coram me".

13. Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je ova svjetina tvoj narod."

13. Si ergo inveni gratiam in conspectu tuo, ostende mihi viam tuam, ut sciam te et inveniam gratiam ante oculos tuos; respice quia populus tuus est natio haec”.

14. "Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti priuštiti."

14. Dixitque Dominus: “Facies mea ibit, et requiem dabo tibi”.

15. "Ako ti ne poðeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi.

15. Et ait Moyses: “Si non tu ipse eas, ne educas nos de loco isto;

16. TÓa kako æe se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod meðu svim narodima koji su na licu zemlje."

16. in quo enim scietur me et populum tuum invenisse gratiam in conspectu tuo, nisi ambulaveris nobiscum, ut glorificemur ego et populus tuus prae omnibus populis, qui habitant super terram?”.

17. "I ovo što si zatražio, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem."

17. Dixitque Dominus ad Moysen: “Et verbum istud, quod locutus es, faciam; invenisti enim gratiam coram me, et teipsum novi ex nomine”.

18. "Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije.

18. Qui ait: “Ostende mihi gloriam tuam”.

19. "Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem.

19. Respondit: “Ego ostendam omne bonum tibi et vocabo in nomine Domini coram te; et miserebor, cui voluero, et clemens ero, in quem mihi placuerit”.

20. A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može èovjek mene vidjeti i na životu ostati.

20. Rursumque ait: “Non poteris videre faciem meam; non enim videbit me homo et vivet”.

21. Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu!

21. Et iterum: “Ecce, inquit, est locus apud me, stabis super petram;

22. Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i svojom te rukom zakloniti dok ne proðem.

22. cumque transibit gloria mea, ponam te in foramine petrae et protegam dextera mea, donec transeam;

23. Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æeš me s leða vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

23. tollamque manum meam, et videbis posteriora mea; faciem autem meam videre non poteris”.