Judita, 8

1. Tih dana sve je to èula Judita, kæi Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

1. Et erat in civitate commorans in diebus illis Iudith filia Merari filii Ox filii Ioseph filii Oziel filii Elchiae filii Ananiae filii Gedeon filii Rafain filii Achitob filii Eliab filii Nathanael filii Salamiel filii Surisaddai filii Simeon filii Israel.

2. Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve jeèma.

2. Et vir eius Manasses erat ex tribu eius et patria eius; et mortuus est in diebus messis hordiariae.

3. Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunèanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta izmeðu Dotaina i Balamona.

3. Steterat enim super alligantes manipulos in campo, et aestus introivit in caput eius, et incidit in lectum et mortuus est in Betulia civitate sua. Et sepelierunt eum cum patribus suis in agro, qui est inter Dothain et Balamon.

4. Judita odonda življaše kao udovica veæ tri godine i èetiri mjeseca.

4. Et erat Iudith in domo sua vidua per annos tres et menses quattuor.

5. Naèinila je sebi sobu na ravnome kuænom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovièke.

5. Et fecit sibi tabernaculum super tectum domus suae et imposuit super lumbos suos cilicium, et erant super eam vestimenta viduitatis suae,

6. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoèi subote i za samih subota, uoèi mlaðaka i za samih mlaðaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.

6. et ieiunabat per omnes dies viduitatis suae praeter pridie sabbatorum et sabbata et pridie neomeniarum et neomenias et dies festos et gaudimonia domus Israel.

7. Bila je lijepa i naoèita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela.

7. Et erat bona in aspectu et formosa facie valde et prudens in corde et bona in sensu et erat honesta valde, quia reliquerat ei Manasses vir eius filius Ioseph filii Achitob filii Melchis filii Eliab filii Nathanael filii Surisaddai filii Simeon filii Israel aurum et argentum et pueros et puellas et pecora et praedia, et manebat in eis;

8. Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.

8. et non erat qui inferret ei verbum malum, quia timebat Deum valde.

9. Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati grad Asircima.

9. Et audivit verba populi maligna super principem quoniam defecerunt animo super penuriam aquarum. Et audivit omnia verba Iudith, quae locutus est ad eos Ozias, quemadmodum iuraverat eis, ut post quinque dies traderet civitatem Assyriis.

10. Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa.

10. Et mittens abram suam, quae erat super omnia bona eius, vocavit Oziam et Chabrin et Charmin seniores civitatis suae.

11. Doðoše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeðu Boga i vas i rekli da æete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreðenom roku ne pomogne.

11. Et venerunt ad eam. Et dixit ad eos: “Audite me, principes inhabitantium in Betulia, quoniam non est rectum verbum vestrum, quod locuti estis coram plebe in hac die et statuistis iuramentum istud, quod locuti estis inter Deum et vos, et dixistis tradituros vos civitatem inimicis nostris, si non in illis diebus converterit Dominus Deus noster audiutorium nobis.

12. A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga meðu ljudima?

12. Et nunc qui estis vos, qui tentastis Deum in hodierno die et astitistis pro Deo in medio filiorum hominum?

13. Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako neæete razumjeti ništa dovijeka.

13. Et nunc Dominum omnipotentem tentatis et nihil intellegetis usque in sempiternum.

14. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako æete dokuèiti Boga koji je stvorio sve to? Kako æete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braæo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega!

14. Quoniam altitudinem cordis hominis non invenietis et cogitatus sensus eius non comprehendetis, quomodo Deum, qui fecit omnia ista, inquiretis et sensum eius cognoscetis et cogitationem eius inspicietis? Minime, fratres, nolite exacerbare Dominum Deum nostrum,

15. Jer ako nam i ne htjedne priskoèiti u pomoæ u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naoèigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi.

15. quoniam, si noluerit in his quinque diebus adiuvare nos, ipse habet potestatem, in quibus diebus velit, protegere aut disperdere nos ante faciem inimicorum nostrorum.

16. Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije èovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin èovjeèji komu biste mogli nareðivati.

16. Vos autem nolite praepignorare voluntates Domini Dei nostri, quoniam non sicut homo Deus est, ut minis terreatur, aut sicut filius hominis, ut iudicetur.

17. Zbog toga, oèekujuæi spas koji može doæi od njega, dozivajmo ga u pomoæ, i on æe poslušati glas naš, bude li mu to drago.

17. Propter quod sustinentes salvationem ab eo, invocemus ipsum in adiutorium nostrum, et exaudiet vocem nostram, si fuerit ipsi placitum.

18. Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva naèinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena.

18. Quoniam non exsurrexit in progenie nostra, nec est in hodierna die neque tribus neque patria neque populus neque civitas ex nobis, qui adorent deos manufactos, sicut factum est in primis diebus,

19. Zato su oèevi naši bili predani maèu, bili su pljaèkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja.

19. pro quibus traditi sunt in gladium et in rapinam patres nostri et ceciderunt casum magnum ante conspectum inimicorum nostrorum.

20. Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neæe napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena.

20. Nos autem alium Deum nescimus praeter eum, a quo speramus quia non despiciet nos nec auferet salutare suum a genere nostro.

21. Jer budemo li osvojeni mi, bit æe osvojena i sva Judeja i opljaèkano naše Svetište, a on æe to obešèašæenje osvetiti našom krvlju.

21. Quoniam in eo quod capti sumus, sic et capietur omnis Iudaea, et praedabuntur sancta nostra, et exquiret Deus coinquinationem eorum ex sanguine nostro

22. Pokolj braæe naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit æe na glavu našu meðu poganima meðu kojima æemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare,

22. et mortem fratrum nostrorum et captivitatem terrae et desertionem hereditatis nostrae reducet in caput nostrum in gentibus, ubicumque servierimus. Et erimus in offendiculum et in improperium ante omnes, qui possidebunt nos,

23. jer se naše ropstvo neæe pretvoriti u naklonost nego æe ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu.

23. quoniam non dirigetur servitus nostra in gratiam, sed in inhonorationem ponet eam Dominus Deus noster.

24. Stoga, braæo, pokažimo svojoj braæi da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik poèivaju na nama.

24. Et nunc, fratres, ostendamus fratribus nostris quoniam ex nobis pendet anima eorum, et sancta et domus et altare incumbit in nobis.

25. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i oèeve naše.

25. Praeter haec omnia gratias agamus Domino Deo nostro, qui tentat nos sicut et patres nostros.

26. Sjetite se kako je èinio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.

26. Memores estote quanta fecerit cum Abraham et Isaac, et quanta facta sint Iacob in Mesopotamia Syriae pascenti oves Laban fratris matris suae.

27. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu."

27. Quia non sicut illos combussit in inquisitionem cordis illorum et in nos non ultus est, sed in monitionem flagellat Dominus appropinquantes sibi”.

28. Ozija joj odgovori: "Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neæe usprotiviti tvojim rijeèima.

28. Et dixit ad eam Ozias: “Omnia, quaecumque dixisti, in bono corde locuta es, et non est qui resistat verbis tuis,

29. Jer tvoja se mudrost ne oèitova tek danas: još od poèetka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

29. quoniam non ex hodierna die sapientia tua manifesta est, sed ab initio dierum tuorum scit omnis populus sensum tuum, quoniam bona sunt figmenta cordis tui.

30. Ali puk trpi užasno od žeðe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obeæali i da se zakunemo zakletvom koje neæemo prekršiti.

30. Sed populus sitiit valde, et coegerunt nos sic facere, ut locuti sumus eis, et inducere super nos iuramentum, quod non praeteriemus.

31. Sada, buduæi da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod æe poslati kišu i napuniti naše èatrnje da ne izginemo."

31. Et nunc ora pro nobis, et forte exaudiet te Deus noster, quoniam tu mulier sancta es, et dimittet Dominus pluviam in repletionem lacuum nostrorum, et non deficiemus iam”.

32. Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima našeg naroda.

32. Et dixit ad eos Iudith: “Audite me, et faciam opus prudentiae, quod perveniet in generationes generationum filiis generis nostri.

33. Budite noæas na gradskim vratima da mognem iziæi sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod æe rukom mojom donijeti spas Izraelu.

33. Vos enim stabitis ad portam hac nocte, et exeam ego cum abra mea, et in diebus, post quos dixistis civitatem tradituros vos inimicis nostris, visitabit Dominus Israel in manu mea, sicut ego fido.

34. Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neæu vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odluèila uèiniti."

34. Vos autem non scrutabitis actum meum; non enim renuntiabo vobis, quousque consummentur, quae ego facio”.

35. Ozija i prvaci rekoše joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!"

35. Et dixit Ozias et principes ad eam: “Vade in pacem, et Dominus Deus sit ante te in ultionem inimicorum nostrorum”.

36. Izišavši odande, vratiše se na svoja mjesta.

36. Et revertentes descenderunt de tabernaculo eius et abierunt ad dispositiones suas.