Jeremija, 13
1. Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umaèi."
1. Haec dixit Dominus ad me: “Vade et posside tibi lumba re lineum et pones illud super lumbos tuos et in aquam non inferes illud”.
2. I kupih pojas po rijeèi Jahvinoj i opasah bokove.
2. Et possedi lumbare iuxta verbum Domini et posui circa lumbos meos.
3. I doðe mi drugi put rijeè Jahvina:
3. Et factus est sermo Domini ad me secundo dicens:
4. "Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peæine."
4. “Tolle lumbare, quod possedisti, quod est circa lumbos tuos, et surgens vade ad Euphraten et absconde ibi illud in foramine petrae”.
5. I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reèe mi Jahve:
5. Et abii et abscondi illud ad Euphraten, sicut praeceperat mihi Dominus.
6. "Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ."
6. Et factum est, post dies plurimos dixit Dominus ad me: “Surge, vade ad Euphraten et tolle inde lumbare, quod praecepi tibi, ut absconderes ibi”.
7. Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto.
7. Et abii ad Euphraten et fodi et tuli lumbare de loco, ubi absconderam illud; et ecce, computruerat lumbare, ita ut nulli usui aptum esset.
8. Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaših glava.
8. Et factum est verbum Domini ad me dicens:
9. "Ovako govori Jahve: Tako æu uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema.
9. “Haec dicit Dominus: Sic putrescere faciam superbiam Iudae et superbiam Ierusalem multam;
10. Narod taj opaki koji ne sluša mojih rijeèi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trèi za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat æe kao tvoj pojas koji nije više nizašto.
10. populus iste pessimus — qui nolunt audire verba mea et ambulant in pravitate cordis sui abieruntque post deos alienos, ut servirent eis et adorarent eos — erit sicut lumbare istud, quod nulli usui aptum est.
11. Jer kao što pojas prianja uz bedra èovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeè je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i èast. Ali nisu poslušali!"
11. Sicut enim adhaeret lumbare ad lumbos viri, sic agglutinavi mihi omnem domum Israel et omnem domum Iudae, dicit Dominus, ut esset mihi in populum et in nomen et in laudem et in gloriam, et non audierunt.
12. Reci tom narodu: "Svaki se vrè puni vinom." A oni æe ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrè puni vinom?"
12. Dices ergo ad eos sermonem istum: Haec dicit Dominus, Deus Israel: Omnis laguncula implebitur vino. Et dicent ad te: “Numquid ignoramus quia omnis laguncula implebitur vino?”.
13. Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit æu pijanošæu sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i sveæenike, i proroke, i sve Jeruzalemce.
13. Et dices ad eos: Haec dicit Dominus: Ecce ego implebo omnes habitatores terrae huius et reges, qui sedent de stirpe David super thronum eius, et sacerdotes et prophetas et omnes habitatores Ierusalem ebrietate;
14. I porazbijat æu ih jednog o drugoga, oèeve zajedno sa sinovima - rijeè je Jahvina. Uništit æu ih bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja."
14. et collidam eos, virum in fratrem suum et patres et filios pariter, ait Dominus; non parcam et non concedam neque miserebor, ut non disperdam eos”.
15. Poslušajte, dobro èujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!
15. Audite et auribus percipite; nolite elevari, quia Dominus locutus est.
16. Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mraènim. Vi se nadate svjetlosti, a on æe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!
16. Date Domino Deo vestro gloriam, antequam contenebrescat, et antequam offendant pedes vestri ad montes caliginosos; exspectabitis lucem, et ponet eam in umbram mortis et in caliginem.
17. Ako ovo ne poslušate, potajno æe mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze æe roniti, oko æe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.
17. Quod si hoc non audieritis, in abscondito plorabit anima mea a facie superbiae; plorans plorabit et deducet oculus meus lacrimam, quia captus est grex Domini.
18.
18. “Dic regi et dominatrici: In humo sedete, quoniam descendit de capite vestro corona gloriae vestrae.
19. Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!"
19. Civitates austri clausae sunt, et non est qui aperiat; translata est omnis Iuda transmigratione perfecta.
20. Podigni oèi, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?
20. Leva oculos tuos et vide venientes ab aquilone: Ubi est grex, qui datus est tibi, pecus inclitum tuum?
21. Što æeš reæi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nauèio da te kao ljubavnici vode. Neæe li te bolovi spopasti kao porodilju?
21. Quid dices, cum visitaverit te? Tu enim ipsa docuisti eos adversum te, amicos in caput tuum; numquid non dolores apprehendent te quasi mulierem parturientem?
22. Možda æeš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom uèiniše.
22. Quod si dixeris in corde tuo: “Quare venerunt mihi haec?”. Propter multitudinem iniquitatis tuae revelatae sunt laciniae tuae, pollutae sunt plantae tuae.
23. Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, možete li èiniti dobro, navikli da zlo èinite?
23. Numquid mutare potest Aethiops pellem suam aut pardus varietates suas? Tunc et vos poteritis benefacere, cum didiceritis malum.
24. Zato æu vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.
24. Et disseminabo eos quasi stipulam, quae raptatur in vento deserti.
25. To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeè je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao.
25. Haec sors tua parsque mensurae tuae a me, dicit Dominus, quia oblita es mei et confisa es in mendacio.
26. Sam æu ti halju do lica podiæi da se tvoja golotinja vidi.
26. Unde et ego sublevabo lacinias tuas super faciem tuam, et apparebit ignominia tua,
27. Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnièenje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne oèisti i dokle æe to još trajati ...?"
27. adulteria tua et hinnitus tuus, scelus fornicationis tuae. Super colles in agro vidi abominationes tuas. Vae tibi, Ierusalem! Non mundaberis; usquequo adhuc?”.
