Evanðelje po Luki, 6

1. Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uèenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli.

1. Factum est autem in sabbato, cum transiret per sata, et velle bant discipuli eius spicas et manducabant confricantes manibus.

2. A neki farizeji rekoše: "Zašto èinite što subotom nije dopušteno?"

2. Quidam autem pharisaeorum dixerunt: “Quid facitis, quod non licet in sabbatis?”.

3. Odgovori im Isus: "Zar niste èitali što uèini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?

3. Et respondens Iesus ad eos dixit: “Nec hoc legistis, quod fecit David, cum esurisset ipse et qui cum eo erant?

4. Kako uðe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveæenici?"

4. Quomodo intravit in domum Dei et panes propositionis sumpsit et manducavit et dedit his, qui cum ipso erant, quos non licet manducare nisi tantum sacerdotibus?”.

5. I govoraše im: "Sin Èovjeèji gospodar je subote!"

5. Et dicebat illis: “Dominus est sabbati Filius hominis”.

6. Druge subote uðe u sinagogu i stane nauèavati. Bio je ondje èovjek kome desnica bijaše usahla.

6. Factum est autem in alio sabbato, ut intraret in synagogam et doceret; et erat ibi homo, et manus eius dextra erat arida.

7. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijeèi kako bi našli u èemu da ga optuže.

7. Observabant autem illum scribae et pharisaei, si sabbato curaret, ut invenirent accusare illum.

8. A on je znao njihove namjere pa reèe èovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade.

8. Ipse vero sciebat cogitationes eorum et ait homini, qui habebat manum aridam: “Surge et sta in medium”. Et surgens stetit.

9. A Isus im reèe: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo? Život spasiti ili upropastiti?"

9. Ait autem ad illos Iesus: “Interrogo vos, si licet sabbato bene facere an male; animam salvam facere an perdere?”.

10. Sve ih ošinu pogledom pa reèe èovjeku: "Ispruži ruku!" On uèini tako - i ruka mu zdrava.

10. Et circumspectis omnibus illis, dixit illi: “Extende manum tuam”. Et fecit; et restituta est manus eius.

11. A oni se, izbezumljeni, poènu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.

11. Ipsi autem repleti sunt insipientia et colloquebantur ad invicem quidnam facerent Iesu.

12. Onih dana iziðe na goru da se pomoli. I provede noæ moleæi se Bogu.

12. Factum est autem in illis diebus, exiit in montem orare et erat pernoctans in oratione Dei.

13. Kad se razdanilo, dozva k sebi uèenike te izmeðu njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima:

13. Et cum dies factus esset, vocavit discipulos suos et elegit Duodecim ex ipsis, quos et apostolos nominavit:

14. Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,

14. Simonem, quem et cognominavit Petrum, et Andream fratrem eius et Iacobum et Ioannem et Philippum et Bartholomaeum

15. i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj,

15. et Matthaeum et Thomam et Iacobum Alphaei et Simonem, qui vocatur Zelotes,

16. i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

16. et Iudam Iacobi et Iudam Iscarioth, qui fuit proditor.

17. Isus siðe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih uèenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog

17. Et descendens cum illis stetit in loco campestri, et turba multa discipulorum eius, et multitudo copiosa plebis ab omni Iudaea et Ierusalem et maritima Tyri et Sidonis,

18. nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su muèili neèisti dusi.

18. qui venerunt, ut audirent eum et sanarentur a languoribus suis; et, qui vexabantur a spiritibus immundis, curabantur.

19. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

19. Et omnis turba quaerebant eum tangere, quia virtus de illo exibat et sanabat omnes.

20. On podigne oèi prema uèenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

20. Et ipse, elevatis oculis suis in discipulos suos, dicebat: “Beati pauperes, quia vestrum est regnum Dei.

21. Blago vama koji sada gladujete: vi æete se nasititi! Blago vama koji sada plaèete: vi æete se smijati!

21. Beati, qui nunc esuritis, quia saturabimini. Beati, qui nunc fletis, quia ridebitis.

22. Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopæe i pogrde te izbace ime vaše kao zloèinaèko zbog Sina Èovjeèjega!

22. Beati eritis, cum vos oderint homines et cum separaverint vos et exprobraverint et eiecerint nomen vestrum tamquam malum propter Filium hominis. 23 Gaudete in illa die et exsultate, ecce enim merces vestra multa in caelo; secundum haec enim faciebant prophetis patres eorum.

23. Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaæa vaša velika je na nebu. Ta jednako su èinili prorocima oci njihovi!"

23.

24. "Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!

24. Verumtamen vae vobis divitibus, quia habetis consolationem vestram!

25. Jao vama koji ste sada siti: gladovat æete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat æete i plakati!

25. Vae vobis, qui saturati estis nunc, quia esurietis! Vae vobis, qui ridetis nunc, quia lugebitis et flebitis!

26. Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su èinili lažnim prorocima oci njihovi."

26. Vae, cum bene vobis dixerint omnes homines! Secundum haec enim faciebant pseudoprophetis patres eorum.

27. "Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro èinite svojim mrziteljima,

27. Sed vobis dico, qui auditis: Diligite inimicos vestros, bene facite his, qui vos oderunt;

28. blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju."

28. benedicite male dicentibus vobis, orate pro calumniantibus vos.

29. "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.

29. Ei, qui te percutit in maxillam, praebe et alteram; et ab eo, qui aufert tibi vestimentum, etiam tunicam noli prohibere.

30. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."

30. Omni petenti te tribue; et ab eo, qui aufert, quae tua sunt, ne repetas.

31. "I kako želite da ljudi vama èine, tako èinite i vi njima."

31. Et prout vultis, ut faciant vobis homines, facite illis similiter.

32. "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.

32. Et si diligitis eos, qui vos diligunt, quae vobis est gratia? Nam et peccatores diligentes se diligunt.

33. Jednako tako, ako dobro èinite svojim dobroèiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto èine.

33. Et si bene feceritis his, qui vobis bene faciunt, quae vobis est gratia? Si quidem et peccatores idem faciunt.

34. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati."

34. Et si mutuum dederitis his, a quibus speratis recipere, quae vobis gratia est? Nam et peccatores peccatoribus fenerantur, ut recipiant aequalia.

35. "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Èinite dobro i pozajmljujte ne nadajuæ se odatle nièemu. I bit æe vam plaæa velika, i bit æete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."

35. Verumtamen diligite inimicos vestros et bene facite et mutuum date nihil desperantes; et erit merces vestra multa, et eritis filii Altissimi, quia ipse benignus est super ingratos et malos.

36. "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."

36. Estote misericordes, sicut et Pater vester misericors est.

37. "Ne sudite i neæete biti suðeni. Ne osuðujte i neæete biti osuðeni. Praštajte i oprostit æe vam se.

37. Et nolite iudicare et non iudicabimini; et nolite condemnare et non condemnabimini. Dimittite et dimittemini;

38. Dajite i dat æe vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat æe se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama æe se zauzvrat mjeriti."

38. date, et dabitur vobis: mensuram bonam, confertam, coagitatam, supereffluentem dabunt in sinum vestrum; eadem quippe mensura, qua mensi fueritis, remetietur vobis”.

39. A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neæe li obojica u jamu upasti?

39. Dixit autem illis et similitudinem: “Numquid potest caecus caecum ducere? Nonne ambo in foveam cadent?

40. Nije uèenik nad uèiteljem. Pa i tko je posve douèen, bit æe samo kao njegov uèitelj."

40. Non est discipulus super magistrum; perfectus autem omnis erit sicut magister eius.

41. "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

41. Quid autem vides festucam in oculo fratris tui, trabem autem, quae in oculo tuo est, non consideras?

42. Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa æeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."

42. Quomodo potes dicere fratri tuo: “Frater, sine eiciam festucam, quae est in oculo tuo”, ipse in oculo tuo trabem non videns? Hypocrita, eice primum trabem de oculo tuo et tunc perspicies, ut educas festucam, quae est in oculo fratris tui.

43. "Nema dobra stabla koje bi raðalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi raðalo dobrim plodom.

43. Non est enim arbor bona faciens fructum malum, neque iterum arbor mala faciens fructum bonum.

44. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožðe trga."

44. Unaquaeque enim arbor de fructu suo cognoscitur; neque enim de spinis colligunt ficus, neque de rubo vindemiant uvam.

45. "Dobar èovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."

45. Bonus homo de bono thesauro cordis profert bonum, et malus homo de malo profert malum: ex abundantia enim cordis os eius loquitur.

46. "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne èinite što zapovijedam?

46. Quid autem vocatis me: “Domine, Domine”, et non facitis, quae dico?

47. Tko god dolazi k meni te sluša moje rijeèi i vrši ih, pokazat æu vam kome je slièan:

47. Omnis, qui venit ad me et audit sermones meos et facit eos, ostendam vobis cui similis sit:

48. slièan je èovjeku koji gradi kuæu pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuæu, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagraðena.

48. similis est homini aedificanti domum, qui fodit in altum et posuit fundamentum supra petram; inundatione autem facta, illisum est flumen domui illi et non potuit eam movere; bene enim aedificata erat.

49. A koji èuje i ne izvrši, slièan je èovjeku koji sagradi kuæu na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuæe razvalina velika."

49. Qui autem audivit et non fecit, similis est homini aedificanti domum suam supra terram sine fundamento; in quam illisus est fluvius, et continuo cecidit, et facta est ruina domus illius magna”.