Djela apostolska, 9

1. Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uèenicima Gospodnjim, poðe k velikomu sveæeniku,

1. Saulus autem, adhuc spirans minarum et caedis in discipulos Domini, accessit ad principem sacerdotum

2. zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje naðe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

2. et petiit ab eo epistulas in Damascum ad synagogas, ut, si quos invenisset huius viae viros ac mulieres, vinctos perduceret in Ierusalem.

3. Kad se putujuæi približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.

3. Et cum iter faceret, contigit ut appropinquaret Damasco; et subito circumfulsit eum lux de caelo,

4. Sruši se na zemlju i zaèu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?"

4. et cadens in terram audivit vocem dicentem sibi: “Saul, Saul, quid me persequeris?”.

5. On upita: "Tko si, Gospodine?" A on æe: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!

5. Qui dixit: “Quis es, Domine?”. Et ille: “Ego sum Iesus, quem tu persequeris!

6. Nego ustani, uði u grad i reæi æe ti se što ti je èiniti."

6. Sed surge et ingredere civitatem, et dicetur tibi quid te oporteat facere”.

7. Njegovi suputnici ostadoše bez rijeèi: èuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga.

7. Viri autem illi, qui comitabantur cum eo, stabant stupefacti, audientes quidem vocem, neminem autem videntes.

8. Savao usta sa zemlje. Otvorenih oèiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.

8. Surrexit autem Saulus de terra; apertisque oculis, nihil videbat; ad manus autem illum trahentes introduxerunt Damascum.

9. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

9. Et erat tribus diebus non videns et non manducavit neque bibit.

10. U Damasku bijaše neki uèenik imenom Ananija. Njemu u viðenju reèe Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!"

10. Erat autem quidam discipulus Damasci nomine Ananias; et dixit ad illum in visu Dominus: “Anania”. At ille ait: “Ecce ego, Domine”.

11. A Gospodin æe mu: "Ustani, poði u ulicu zvanu Ravna i u kuæi Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se;

11. Et Dominus ad illum: “Surgens vade in vicum, qui vocatur Rectus, et quaere in domo Iudae Saulum nomine Tarsensem; ecce enim orat

12. i u viðenju vidje èovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao."

12. et vidit virum Ananiam nomine introeuntem et imponentem sibi manus, ut visum recipiat”.

13. Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam èuo o tom èovjeku kolika je zla tvojim svetima uèinio u Jeruzalemu.

13. Respondit autem Ananias: “Domine, audivi a multis de viro hoc, quanta mala sanctis tuis fecerit in Ierusalem;

14. On ima od velikih sveæenika i punomoæ okovati sve koji prizivlju ime tvoje."

14. et hic habet potestatem a principibus sacerdotum alligandi omnes, qui invocant nomen tuum”.

15. Gospodin mu odvrati: "Poði jer on mi je oruðe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.

15. Dixit autem ad eum Dominus: “Vade, quoniam vas electionis est mihi iste, ut portet nomen meum coram gentibus et regibus et filiis Israel;

16. Ja æu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."

16. ego enim ostendam illi quanta oporteat eum pro nomine meo pati”.

17. Ananija ode, uðe u kuæu, položi na nj ruke i reèe: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga."

17. Et abiit Ananias; et introivit in domum et imponens ei manus dixit: “Saul frater, Dominus misit me, Iesus qui apparuit tibi in via, qua veniebas, ut videas et implearis Spiritu Sancto”.

18. I odmah mu s oèiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se

18. Et confestim ceciderunt ab oculis eius tamquam squamae, et visum recepit. Et surgens baptizatus est

19. i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s uèenicima u Damasku.

19. et, cum accepisset cibum, confortatus est. Fuit autem cum discipulis, qui erant Damasci, per dies aliquot;

20. te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

20. et continuo in synagogis praedicabat Iesum, quoniam hic est Filius Dei.

21. Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike sveæenike?"

21. Stupebant autem omnes, qui audiebant, et dicebant: “Nonne hic est, qui expugnabat in Ierusalem eos, qui invocabant nomen istud, et huc ad hoc venerat, ut vinctos illos duceret ad principes sacerdotum?”.

22. Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujuæi: "Ovo je Krist!"

22. Saulus autem magis convalescebat et confundebat Iudaeos, qui habitabant Damasci, affirmans quoniam hic est Christus.

23. Pošto je minulo podosta vremena, odluèe Židovi pogubiti ga,

23. Cum implerentur autem dies multi, consilium fecerunt Iudaei, ut eum interficerent;

24. ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noæu da bi ga pogubili,

24. notae autem factae sunt Saulo insidiae eorum. Custodiebant autem et portas die ac nocte, ut eum interficerent;

25. ali ga uèenici noæu uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.

25. accipientes autem discipuli eius nocte per murum dimiserunt eum submittentes in sporta.

26. Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti uèenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je uèenik.

26. Cum autem venisset in Ierusalem, tentabat iungere se discipulis; et omnes timebant eum, non credentes quia esset discipulus.

27. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.

27. Barnabas autem apprehensum illum duxit ad apostolos et narravit illis quomodo in via vidisset Dominum, et quia locutus est ei, et quomodo in Damasco fiducialiter egerit in nomine Iesu.

28. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje.

28. Et erat cum illis intrans et exiens in Ierusalem, fiducialiter agens in nomine Domini.

29. Govorio je i raspravljao sa Židovima grèkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.

29. Loquebatur quoque et disputabat cum Graecis; illi autem quaerebant occidere eum.

30. Saznala to braæa pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.

30. Quod cum cognovissent, fratres deduxerunt eum Caesaream et dimiserunt Tarsum.

31. Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgraðivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

31. Ecclesia quidem per totam Iudaeam et Galilaeam et Samariam habebat pacem; aedificabatur et ambulabat in timore Domini et consolatione Sancti Spiritus crescebat.

32. Jednom Petar, obilazeæi posvuda, siðe i k svetima u Lidi.

32. Factum est autem Petrum, dum pertransiret universos, devenire et ad sanctos, qui habitabant Lyddae.

33. Ondje naðe nekog èovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet.

33. Invenit autem ibi hominem quendam nomine Aeneam ab annis octo iacentem in grabato, qui erat paralyticus.

34. Reèe mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta.

34. Et ait illi Petrus: “Aenea, sanat te Iesus Christus; surge et sterne tibi”. Et continuo surrexit.

35. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.

35. Et viderunt illum omnes, qui inhabitabant Lyddam et Saron, qui conversi sunt ad Dominum.

36. U Jopi pak bijaše uèenica imenom Tabita, što prevedeno znaèi Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila.

36. In Ioppe autem erat quaedam discipula nomine Tabitha, quae interpretata dicitur Dorcas; haec erat plena operibus bonis et eleemosynis, quas faciebat.

37. Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi.

37. Factum est autem in diebus illis ut infirmata moreretur; quam cum lavissent, posuerunt in cenaculo.

38. A kako je Lida blizu Jope, uèenici èuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva èovjeka s molbom: "Doði k nama, ne oklijevaj!"

38. Cum autem prope esset Lydda ab Ioppe, discipuli audientes quia Petrus esset in ea, miserunt duos viros ad eum rogantes: “Ne pigriteris venire usque ad nos!”.

39. Petar usta i krenu s njima. Èim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plaèuæi pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izraðivala dok je još bila s njima.

39. Exsurgens autem Petrus venit cum illis; et cum advenisset, duxerunt illum in cenaculum; et circumsteterunt illum omnes viduae flentes et ostendentes tunicas et vestes, quas faciebat Dorcas, cum esset cum illis.

40. Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reèe: "Tabita, ustani!" Ona otvori oèi, pogleda Petra i sjede.

40. Eiectis autem omnibus foras Petrus, et ponens genua oravit et conversus ad corpus dixit: “Tabitha, surge!”. At illa aperuit oculos suos et, viso Petro, resedit.

41. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.

41. Dans autem illi manum erexit eam et, cum vocasset sanctos et viduas, exhibuit eam vivam.

42. Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.

42. Notum autem factum est per universam Ioppen, et crediderunt multi in Domino.

43. Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.

43. Factum est autem, ut dies multos moraretur in Ioppe apud quendam Simonem coriarium.