Prva poslanica Solunjanima, 2

1. Sami doista znate, braæo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.

1. Nam ipsi scitis, fratres, introi tum nostrum ad vos, quia non inanis fuit;

2. Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrðeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanðelje Božje.

2. sed ante passi et contumeliis affecti, sicut scitis, in Philippis, fiduciam habuimus in Deo nostro loqui ad vos evangelium Dei in multa sollicitudine.

3. Uistinu, naše poticanje ne proistjeèe iz zablude, ni neèistoæe, ni prijevare,

3. Exhortatio enim nostra non ex errore neque ex immunditia neque in dolo,

4. nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanðelje, tako ga i navješæujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuðuje srca naša.

4. sed sicut probati sumus a Deo, ut crederetur nobis evangelium, ita loquimur non quasi hominibus placentes, sed Deo, qui probat corda nostra.

5. Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom rijeèju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.

5. Neque enim aliquando fuimus in sermone adulationis, sicut scitis, neque sub praetextu avaritiae, Deus testis,

6. Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -

6. nec quaerentes ab hominibus gloriam, neque a vobis neque ab aliis;

7. premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo meðu vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.

7. cum possemus oneri esse ut Christi apostoli, sed facti sumus parvuli in medio vestrum, tamquam si nutrix foveat filios suos;

8. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanðelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

8. ita desiderantes vos, cupide volebamus tradere vobis non solum evangelium Dei sed etiam animas nostras, quoniam carissimi nobis facti estis.

9. Sjeæate se doista, braæo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanðelje Božje i radili noæu i danju da ne bismo opteretili koga od vas.

9. Memores enim estis, fratres, laboris nostri et fatigationis; nocte et die operantes, ne quem vestrum gravaremus, praedicavimus in vobis evangelium Dei.

10. Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.

10. Vos testes estis et Deus, quam sancte et iuste et sine querela vobis, qui credidistis, fuimus;

11. Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,

11. sicut scitis qualiter unumquemque vestrum, tamquam pater filios suos,

12. poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

12. deprecantes vos et consolantes testificati sumus, ut ambularetis digne Deo, qui vocat vos in suum regnum et gloriam.

13. Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste rijeè poruke Božje, primili ne rijeè ljudsku, nego kakva uistinu jest, rijeè Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

13. Ideo et nos gratias agimus Deo sine intermissione, quoniam cum accepissetis a nobis verbum auditus Dei, accepistis non ut verbum hominum sed, sicut est vere, verbum Dei, quod et operatur in vobis, qui creditis.

14. Doista, vi ste, braæo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,

14. Vos enim imitatores facti estis, fratres, ecclesiarum Dei, quae sunt in Iudaea in Christo Iesu; quia eadem passi estis et vos a contribulibus vestris, sicut et ipsi a Iudaeis,

15. koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugaðaju i svim se ljudima protive

15. qui et Dominum occiderunt Iesum et prophetas et nos persecuti sunt et Deo non placent et omnibus hominibus adversantur,

16. kad nam prijeèe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sruèio se na njih konaèni gnjev.

16. prohibentes nos gentibus loqui, ut salvae fiant, ut impleant peccata sua semper. Pervenit autem ira Dei super illos usque in finem.

17. A mi, braæo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj èežnji, požurismo ugledati vaše lice.

17. Nos autem, fratres, desolati a vobis ad tempus horae, facie non corde, abundantius festinavimus faciem vestram videre cum multo desiderio.

18. Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je sprijeèio Sotona.

18. Propter quod voluimus venire ad vos, ego quidem Paulus et semel et iterum; et impedivit nos Satanas.

19. Ta tko li æe biti naša nada, radost ili vijenac dièni - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?

19. Quae est enim nostra spes aut gaudium aut corona gloriae — nonne et vos — ante Dominum nostrum Iesum in adventu eius?

20. Vi ste doista slava naša i radost!

20. Vos enim estis gloria nostra et gaudium.