Prva knjiga Ljetopisa, 21

1. Tada Satan ustade na Izraela i potaèe Davida da izbroji Izraelce.

1. Consurrexit autem Satan contra Israel et incitavit Da vid, ut numeraret Israel.

2. Kralj reèe Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od Beer Šebe pa do Dana, onda se vratite i kažite mi koliko ih je na broju."

2. Dixitque David ad Ioab et ad principes populi: “Ite et numerate Israel a Bersabee usque Dan et afferte mihi numerum, ut sciam”.

3. Joab reèe: "Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?"

3. Responditque Ioab: “Augeat Dominus populum suum centuplum quam sunt. Nonne, domine mi rex, omnes servi tui sunt? Quare hoc quaerit dominus meus, quod in peccatum reputetur Israeli?”.

4. Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove. Tako je Joab otišao i poèeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem.

4. Sed sermo regis magis praevaluit; egressusque est Ioab et circuivit universum Israel et reversus est Ierusalem.

5. Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaše milijun i sto tisuæa ljudi viènih maèu, a Judejaca èetiri stotine i sedamdeset tisuæa viènih maèu.

5. Deditque David numerum census, et inventus est omnis Israel numerus mille milia et centum milia virorum educentium gladium; de Iuda autem quadringenta septuaginta milia bellatorum;

6. Ali nije pobrojio meðu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed.

6. nam Levi et Beniamin non numeravit in medio eorum, eo quod invitus exequeretur regis imperium.

7. Bilo je to mrsko i u Božjim oèima, pa Bog udari Izraela.

7. Displicuit autem Deo, quod iussum erat, et percussit Israel.

8. David reèe Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!"

8. Dixitque David ad Deum: “Peccavi nimis, ut hoc facerem; obsecro, aufer iniquitatem servi tui, quia valde insipienter egi”.

9. Jahve reèe Davidovu vidiocu Gadu:

9. Et locutus est Dominus ad Gad videntem David dicens:

10. "Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti uèinim!'"

10. “Vade et loquere ad David et dic: Haec dicit Dominus: Trium tibi optionem do: unum, quod volueris, elige, et faciam tibi”.

11. Došavši k Davidu, Gad mu reèe: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi

11. Cumque venisset Gad ad David, dixit ei: “Haec dicit Dominus: Elige, quod volueris:

12. ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i maè tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin maè i kuga bude na zemlji i Jahvin anðeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!"

12. aut tribus annis famem aut tribus mensibus fugere te hostes tuos et gladium eorum non posse evadere aut tribus diebus gladium Domini et pestilentiam versari in terra et angelum Domini interficere in universis finibus Israel. Nunc igitur vide quid respondeam ei, qui misit me”.

13. David reèe Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!"

13. Et dixit David ad Gad: “Ex omni parte me angustiae premunt, sed melius mihi est, ut incidam in manus Domini, quia multae sunt miserationes eius, quam in manus hominum”.

14. Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuæa Izraelaca.

14. Misit ergo Dominus pestilentiam in Israel, et ceciderunt de Israel septuaginta milia virorum.

15. Bog je poslao anðela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je poèeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anðelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anðeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana.

15. Misit quoque Deus angelum in Ierusalem, ut percuteret eam. Cumque percuteretur, vidit Dominus et misertus est super magnitudinem mali et imperavit angelo, qui percutiebat: “Sufficit, iam cesset manus tua”. Porro angelus Domini stabat iuxta aream Ornan Iebusaei.

16. David, podigavši oèi, vidje Jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje i neba držeæi u ruci isukan maè koji je podigao na Jeruzalem, i on pade nièice sa starješinama obuèenim u kostrijet.

16. Levansque David oculos suos vidit angelum Domini stantem inter terram et caelum et evaginatum gladium in manu eius et versum contra Ierusalem; et ceciderunt tam ipse quam maiores natu vestiti ciliciis proni in terram.

17. David reèe Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo naèinio, a što uèiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka doðe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!"

17. Dixitque David ad Deum: “Nonne ego sum, qui iussi, ut numeraretur populus? Ego qui peccavi, ego qui malum feci; iste grex quid commeruit? Domine Deus meus, vertatur, obsecro, manus tua in me et in domum patris mei; populus autem tuus non percutiatur”.

18. Tada Jahvin anðeo reèe Gadu da kaže Davidu neka uziðe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana.

18. Angelus autem Domini praecepit Gad dicere David, ut ascenderet exstrueretque altare Domino in area Ornan Iebusaei.

19. David je otišao po rijeèi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime.

19. Ascendit ergo David iuxta sermonem Gad, quem locutus fuerat ex nomine Domini.

20. A Ornan, okrenuvši se, opazi anðela, a njegova se èetiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu.

20. Porro Ornan, cum conversus vidisset angelum, quattuorque filii eius cum eo absconderunt se; nam eo tempore terebat in area triticum.

21. Uto doðe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, doðe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.

21. Igitur, cum veniret David ad Ornan, conspexit eum Ornan et processit ei obviam de area et adoravit illum pronus in terram.

22. Tada David reèe Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!"

22. Dixitque ei David: “Da mihi locum areae tuae, ut aedificem in ea altare Domino, ita ut quantum valet argenti accipias, et cesset plaga a populo”.

23. Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka èini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim oèima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam."

23. Dixit autem Ornan ad David: “Tolle, et faciat dominus meus rex, quodcumque ei placet; sed et boves do in holocaustum et tribulas in ligna et triticum in sacrificium; omnia libens praebebo”.

24. Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim, jer neæu da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene."

24. Dixitque ei rex David: “Nequaquam ita fiet, sed argentum dabo quantum valet; neque enim tibi auferre debeo et sic offerre Domino holocausta gratuita”.

25. I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru.

25. Dedit ergo David Ornan pro loco siclos auri iustissimi ponderis sescentos

26. Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice.

26. et aedificavit ibi altare Domino obtulitque holocausta et pacifica et invocavit Dominum. Et exaudivit eum in igne de caelo super altare holocausti,

27. Jahve zapovjedi anðelu da vrati maè u korice.

27. praecepitque Dominus angelo, et convertit gladium suum in vaginam.

28. U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poèe prinositi žrtve ondje.

28. In illo ergo tempore David videns quod exaudisset eum Dominus in area Ornan Iebusaei immolavit ibi victimas.

29. Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.

29. Tabernaculum autem Domini, quod fecerat Moyses in deserto, et altare holocaustorum ea tempestate erat in excelso Gabaon;

30. David nije mogao iæi k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od maèa Jahvina anðela.

30. et non praevaluit David ire, ut ibi obsecraret Deum; nimio enim fuerat timore perterritus videns gladium angeli Domini.