Knjiga o Jobu, 31

1. Sa svojim oèima savez sam sklopio da pogledat neæu nijednu djevicu.

1. Pepigi foedus cum oculis meis ut ne cogitarem quidem de virgine.

2. A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

2. Quae enim pars mea apud Deum desuper, et quae hereditas apud Omnipotentem in excelsis?

3. TÓa nije li nesreæa za opakoga, a nevolja za one koji zlo èine?

3. Numquid non perditio est iniquo, et alienatio operantibus iniustitiam?

4. Ne pronièe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

4. Nonne ipse considerat vias meas et cunctos gressus meos dinumerat?

5. Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

5. Si ambulavi in vanitate, et festinavit in dolo pes meus,

6. Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa æe uvidjeti neporoènost moju!

6. appendat me in statera iusta et sciat Deus integritatem meam.

7. Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

7. Si declinavit gressus meus de via, et si secutum est oculos meos cor meum, et si manibus meis adhaesit macula,

8. neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

8. seram, et alius comedat, et progenies mea eradicetur.

9. Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

9. Si deceptum est cor meum super muliere, et si ad ostium amici mei insidiatus sum,

10. neka moja žena drugom mlin okreæe, neka s drugim svoju podijeli postelju!

10. molat pro alio uxor mea, et super illam incurventur alii.

11. Djelo bestidno time bih poèinio, zloèin kojem pravda treba da presudi,

11. Hoc enim nefas est et iniquitas iudicialis;

12. užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

12. ignis est usque ad perditionem devorans et omnia eradicans genimina.

13. Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

13. Si contempsi subire iudicium cum servo meo et ancilla mea, cum disceptarent adversum me,

14. što æu uèiniti kada Bog ustane? Što æu odvratit' kad raèun zatraži?

14. quid enim faciam, cum surrexerit ad iudicandum Deus; et, cum quaesierit, quid respondebo illi?

15. Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majèinu?

15. Numquid non in ventre fecit me, qui et illum operatus est, et formavit me in visceribus unus?

16. Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oèi udovièine?

16. Si negavi, quod volebant, pauperibus et oculos viduae languescere feci;

17. Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

17. si comedi buccellam meam solus, et non comedit pupillus ex ea,

18. TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

18. quia ab infantia mea educavi eum ut pater et de ventre matris meae direxi eam;

19. Zar sam beskuænika vidio bez odjeæe ili siromaha kog bez pokrivaèa

19. si despexi pereuntem, eo quod non habuerit indumentum, et absque operimento pauperem;

20. a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

20. si non benedixerunt mihi latera eius, et de velleribus ovium mearum calefactus est;

21. Ako sam ruku na nevina podigao znajuæ' da mi je na vratima branitelj,

21. si levavi super pupillum manum meam, cum viderem in porta adiutorium mihi,

22. nek' se rame moje od pleæa odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

22. umerus meus a iunctura sua cadat, et brachium meum cum ossibus lacertorum confringatur,

23. Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velièanstvu.

23. quia timor super me calamitas a Deo, et contra maiestatem eius nihil valerem!

24. Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

24. Si putavi aurum securitatem meam et obryzo dixi: Fiducia mea!;

25. Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

25. si laetatus sum super multis divitiis meis, et quia plurima repperit manus mea;

26. Zar se, gledajuæi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

26. si vidi solem, cum fulgeret, et lunam incedentem clare,

27. moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

27. et decepit me in abscondito cor meum, et osculatus sum manum meam ore meo,

28. Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

28. quae est iniquitas iudicialis, eo quod negassem Deum desuper;

29. Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

29. si gavisus sum ad ruinam eius, qui me oderat, et exsultavi quod invenisset eum malum,

30. ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjuæi ga i želeæi da umre?

30. cum non dederim ad peccandum guttur meum, ut expeterem maledicens animam eius;

31. Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

31. si non dixerunt viri tabernaculi mei: “Quis det, qui de carnibus eius non saturatus sit?”;

32. Nikad nije stranac vani noæivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

32. foris non mansit peregrinus, ostium meum viatori patuit;

33. Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

33. si abscondi quasi homo peccatum meum et celavi in sinu meo iniquitatem meam;

34. jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam muèao ne prelazeæ' svoga praga?

34. si expavi ad multitudinem nimiam, et despectio propinquorum terruit me, et magis tacui nec egressus sum ostium.

35. O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju rijeè ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

35. Quis mihi tribuat auditorem? Ecce signum meum! Omnipotens respondeat mihi! Ecce liber, quem scripsit vir litis meae,

36. i ja æu je nosit' na svome ramenu, èelo æu njome k'o krunom uresit'.

36. ut in umero meo portem illum et alligem illum quasi coronam mihi.

37. Dat æu mu raèun o svojim koracima i poput kneza pred njega æu stupiti."

37. Numerum graduum meorum pronuntiabo illi et quasi principem adibo eum.

38. Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

38. Si adversum me terra mea clamat, et cum ipsa sulci eius deflent;

39. ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

39. si fructus eius comedi absque pecunia et animam agricolarum eius afflixi,

40. [40a] neka mjesto žita po njoj nièe korov, a mjesto jeèma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeèi Jobovih.

40. pro frumento oriatur mihi tribulus, et pro hordeo herba foetida!”. Finita sunt verba Iob.