Jona, 1
1. Rijeè Jahvina doðe Joni, sinu Amitajevu:
1. Et factum est verbum Domini ad Ionam filium Amathi dicens:
2. "Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloæa njihova popela do mene."
2. “Surge et vade in Nineven civitatem grandem et praedica in ea, quia ascendit malitia eius coram me”.
3. A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siðe u Jafu i naðe laðu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve.
3. Et surrexit Ionas, ut fugeret in Tharsis a facie Domini; et descendit Ioppen et invenit navem euntem in Tharsis et dedit naulum eius et descendit in eam, ut iret cum eis in Tharsis a facie Domini.
4. Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da æe se laða razbiti.
4. Dominus autem misit ventum magnum in mare, et facta est tempestas magna in mari, et navis periclitabatur conteri.
5. Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz laðe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno laðe, legao i zaspao tvrdim snom.
5. Et timuerunt nautae et clamaverunt unusquisque ad deum suum et miserunt vasa, quae erant in navi, in mare, ut alleviaretur ab eis. Ionas autem descenderat ad interiora navis et, cum recubuisset, dormiebat sopore gravi.
6. Zapovjednik laðe pristupi mu i reèe: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda æe nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo."
6. Et accessit ad eum gubernator et dixit ei: “Quid? Tu sopore deprimeris? Surge, invoca Deum tuum, si forte recogitet Deus de nobis, et non pereamus”.
7. Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam doðe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu.
7. Et dixit unusquisque ad collegam suum: “Venite, et mittamus sortes, ut sciamus quare hoc malum sit nobis”. Et miserunt sortes, et cecidit sors super Ionam.
8. Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snaðe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"
8. Et dixerunt ad eum: “Indica nobis cuius causa malum istud sit nobis. Quod est opus tuum, et unde venis? Quae terra tua, et ex quo populo es tu?”.
9. On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju."
9. Et dixit ad eos: “Hebraeus ego sum et Dominum, Deum caeli, ego timeo, qui fecit mare et aridam”.
10. Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to uèinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
10. Et timuerunt viri timore magno et dixerunt ad eum: “Quid hoc fecisti?”. Cognoverant enim viri quod a facie Domini fugeret, quia indicaverat eis.
11. Oni ga zapitaše: "Što da uèinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo.
11. Et dixerunt ad eum: “Quid faciemus tibi, ut conticescat mare a nobis?”. Mare enim magis ac magis intumescebat.
12. On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa æe vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."
12. Et dixit ad eos: “Tollite me et mittite in mare, et cessabit mare a vobis; scio enim ego quoniam propter me tempestas haec grandis super vos”.
13. Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih.
13. Et remigabant viri, ut reverterentur ad aridam; et non valebant, quia mare magis intumescebat super eos.
14. Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga èovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: èiniš kako ti je milo."
14. Et clamaverunt ad Dominum et dixerunt: “Quaesumus, Domine, ne pereamus in anima viri istius, et ne des super nos sanguinem innocentem; quia tu, Domine, sicut voluisti, fecisti”.
15. I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti.
15. Et tulerunt Ionam et miserunt in mare; et stetit mare a fervore suo.
16. Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i uèiniše zavjete.
16. Et timuerunt viri timore magno Dominum et immolaverunt hostias Domino et voverunt vota.
