Habakuk, 1

1. Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.

1. Oraculum, quod vidit Habacuc propheta.

2. Dokle æu, Jahve, zapomagati, a da ti ne èuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš?

2. Usquequo, Domine, clamabo, et non exaudis? Vociferabor ad te: “Violentia!”, et non salvas?

3. Zašto mi nepravdu iznosiš pred oèi, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljaèka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!

3. Quare ostendisti mihi iniquitatem et malitiam vides? Et vastitas et violentia est coram me, et facta est contentio, et iurgium exoritur.

4. Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naèas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaèeno.

4. Propter hoc languet lex, et non pervenit usque ad finem iudicium. Quia impius praevalet adversus iustum, propterea egreditur iudicium perversum.

5. Obazrite se na narode, pogledajte, èudite se, zapanjite! Jer u vaše dane èinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa.

5. “Aspicite in gentibus et videte, admiramini et obstupescite, quia opus facio in diebus vestris, quod nemo credet, cum narrabitur.

6. Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuða.

6. Quia ecce ego suscitabo Chaldaeos, gentem amaram et velocem, ambulantem super latitudinem terrae, ut possideat tabernacula non sua.

7. On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.

7. Horribilis et terribilis est, ex semetipsa iudicium eius et maiestas eius egredietur.

8. Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uveèer; jahaèi mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru.

8. Leviores pardis equi eius et saeviores lupis deserti; et accurrunt equites eius: equites namque eius de longe venient, volabunt quasi aquila festinans ad comedendum.

9. Svi æe doæi rad' grabeža, lica im žegu k'o istoèni vjetar, grabe roblje kao pijesak!

9. Omnes, ut violentiam faciant, venient, omnes facies eorum ventus urens; et congregabunt quasi arenam captivos.

10. Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.

10. Et ipsa reges subsannabit, tyrannis illudet; ipsa super omnem munitionem ridebit et comportabit aggerem et capiet eam.

11. Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

11. Tunc ultra progrediens quasi ventus pertransibit et constituet fortitudinem suam deum suum”.

12. Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveèe moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.

12. Numquid non tu a principio, Domine, Deus meus, sanctus meus, qui non morieris? Domine, ad iudicium posuisti eam; petra mea, ad corripiendum fundasti eam.

13. Preèiste su tvoje oèi da bi zloæu gledale. Ti ne možeš motriti tlaèenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?

13. Mundi sunt oculi tui, ne videas malum; et respicere ad iniquitatem non poteris. Quare respicis super inique agentes et taces, devorante impio iustiorem se?

14. Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!

14. Fecisti homines quasi pisces maris, quasi reptile non habens principem super se.

15. On ih sve lovi na udicu, izvlaèi ih mrežom, preðom ih skuplja i tako se raduje i likuje.

15. Omnes in hamo sublevat, trahit eos in sagena sua et congregat in rete suo; super hoc laetatur et exsultat.

16. Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj preði jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.

16. Propterea immolat sagenae suae et sacrificat reti suo, quia in ipsis incrassata est portio eius, et cibus eius pinguis.

17. Valja li, dakle, da neprestano poteže maè i kolje narod nemilice?

17. Propter hoc ergo evaginabit gladium suum semper, ut interficiat gentes sine misericordia?