Ezekiel, 14
1. Uto k meni doðoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me.
1. Et venerunt ad me viri seniorum Israel et sederunt coram me.
2. I doðe mi rijeè Jahvina:
2. Et factus est sermo Domini ad me dicens:
3. "Sine èovjeèji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oèi u ono što ih na grijeh potièe. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta?
3. “Fili hominis, viri isti posuerunt idola sua in cordibus suis et scandalum iniquitatis suae statuerunt contra faciem suam; numquid interrogatus respondebo eis?
4. Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oèi u ono što ga na grijeh potièe, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit æu mu prema mnoštvu njegovih kumira,
4. Propter hoc loquere eis et dices ad eos: Haec dicit Dominus Deus: Omnis homo de domo Israel, qui posuerit idola sua in corde suo et scandalum iniquitatis suae statuerit contra faciem suam et venerit ad prophetam interrogans per eum me, ego Dominus respondebo ei per me pro multitudine idolorum suorum,
5. da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.'
5. ut capiam domum Israel in corde suo, quo recesserunt a me in cunctis idolis suis.
6. Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!
6. Propterea dic ad domum Israel: Haec dicit Dominus Deus: Convertimini et recedite ab idolis vestris et ab universis contaminationibus vestris avertite facies vestras.
7. Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oèi u ono što ga potièe na grijeh, pa unatoè tome doðe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu æu ja, Jahve, sam odgovoriti;
7. Quia omnis homo de domo Israel et de advenis, quicumque advena fuerit in Israel, si alienatus fuerit a me et posuerit idola sua in corde suo et scandalum iniquitatis suae statuerit contra faciem suam et venerit ad prophetam, ut interroget per eum me, ego Dominus respondebo ei per me;
8. okrenut æu se protiv njega i uèinit æu od njega poslovièan primjer: iskorijenit æu ga iz svojega naroda! I znat æete da sam ja Jahve.
8. et ponam faciem meam contra hominem illum et faciam eum in exemplum et in proberbium et disperdam eum de medio populi mei, et scietis quia ego Dominus.
9. Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga iz svojega naroda izraelskoga.
9. Et propheta cum erraverit et locutus fuerit verbum, ego Dominus decepi prophetam illum et extendam manum meam contra eum et delebo eum de medio populi mei Israel.
10. Obojica æe podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta.
10. Et portabunt iniquitatem suam: sicut iniquitas interrogantis, sic et iniquitas prophetae erit,
11. I tako se dom Izraelov više neæe odmetati od mene i neæe se više kaljati svojim opaèinama: on æe biti narod moj, a ja æu biti njegov Bog' - rijeè je Jahve Gospoda."
11. ut non erret ultra domus Israel a me neque polluatur in universis praevaricationibus suis, sed sit mihi in populum, et ego sim eis in Deum”, ait Dominus Deus.
12. I doðe mi rijeè Jahvina:
12. Et factus est sermo Domini ad me dicens:
13. "Sine èovjeèji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju prièuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;
13. “Fili hominis, terra cum peccaverit mihi, ut praevaricetur praevaricans, extendam manum meam super eam et conteram virgam panis eius et immittam in eam famem et interficiam de ea hominem et iumentum;
14. preostanu li u njoj samo tri èovjeka - Noa, Daniel i Job - ti æe se svojom pravednošæu spasiti - rijeè je Jahve Gospoda.
14. et si fuerint tres viri isti in medio eius, Noe, Danel et Iob, ipsi iustitia sua liberabunt animas suas, ait Dominus Deus.
15. Takoðer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neæe usuditi proæi;
15. Quod si et bestias pessimas induxero super terram, ut absque liberis faciant eam, et fuerit deserta, in qua nullus pertranseat propter bestias,
16. preostanu li u njoj samo ta tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe, a zemlja æe njihova postati prava pustinja.
16. tres viri isti si fuerint in ea, vivo ego, dicit Dominus Deus, quia nec filios nec filias liberabunt, sed ipsi soli liberabuntur, terra autem desolabitur.
17. Ili, ako ja trgnem maè na tu zemlju govoreæi: 'Maèu, proði ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,
17. Vel si gladium induxero super terram illam et dixero gladio: Transi per terram, et interfecero de ea hominem et iumentum,
18. a u njoj se naðu samo ona tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe.
18. et tres viri isti fuerint in medio eius, vivo ego, dicit Dominus Deus, non liberabunt filios neque filias, sed ipsi soli liberabuntur.
19. Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,
19. Vel si pestilentiam immisero super terram illam et effudero indignationem meam super eam in sanguine, ut auferam ex ea hominem et iumentum,
20. a u njoj preostanu samo ona tri èovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe svojom pravednošæu."
20. et Noe et Danel et Iob fuerint in medio eius, vivo ego, dicit Dominus Deus, quia filium et filiam non liberabunt, sed ipsi iustitia sua liberabunt animas suas.
21. Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja èetiri ljuta bièa - maè, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku,
21. Quoniam haec dicit Dominus Deus: Quod si et quattuor iudicia mea pessima, gladium et famem et bestias malas et pestilentiam misero in Ierusalem, ut interficiam de ea hominem et pecus,
22. u njemu æe ipak preživjeti Ostatak koji æe spasiti sinove i kæeri. I evo, oni æe doæi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer æete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne uèinih bez razloga.
22. tamen relinquetur in ea salvatio educentium filios et filias: ecce ipsi egredientur ad vos, et videbitis viam eorum et opera eorum et consolabimini super malo, quod induxi in Ierusalem in omnibus, quae importavi super eam.
23. Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit æete se, jer æete upoznati da ne uèinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - rijeè je Jahve Gospoda."
23. Et consolabuntur vos, cum videritis viam eorum et opera eorum, et cognoscetis quod non frustra fecerim omnia, quae feci in ea”, ait Dominus Deus.
