Ezekiel, 35
1. I doðe mi rijeè Jahvina:
1. Et factus est sermo Domini ad me dicens:
2. "Sine èovjeèji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!
2. “Fili hominis, pone faciem tuam adversum montem Seir et propheta de eo et dices illi:
3. Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku æu podiæi na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju.
3. Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ad te, mons Seir; et extendam manum meam super te et dabo te desolatum atque desertum.
4. Gradove æu tvoje razvaliti i postat æeš pustinjom. I znat æeš da sam ja Jahve!
4. Urbes tuas demoliar, et tu desertus eris et scies quia ego Dominus.
5. Vjeènu si mržnju gojila i maèu predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreæa pogodila i kad bi im kucnuo èas posljednjega grijeha.
5. Eo quod fueris inimicus sempiternus et concluseris filios Israel in manus gladii in tempore afflictionis eorum, in tempore poenae extremae;
6. Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - krvi æu te predati i krv æe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv æe te progoniti!
6. propterea, vivo ego, dicit Dominus Deus, sanguini tradam te, et sanguis te persequetur et, cum sanguinem non oderis, sanguis persequetur te.
7. Od Gore seirske uèinit æu pustoš i pustinju, istrijebit æu iz nje polaznika i povratnika.
7. Et dabo montem Seir desolatum atque desertum et auferam de eo euntem et redeuntem
8. Gore njezine napunit æu truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat æe maèem pokošeni.
8. et implebo montes eius occisorum suorum, in collibus tuis et in vallibus tuis, atque in omnibus torrentibus tuis interfecti gladio cadent.
9. Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I znat æete da sam ja Jahve!'
9. In solitudines sempiternas tradam te, et civitates tuae non habitabuntur, et scietis quoniam ego Dominus.
10. Ti reèe: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit æe moji; mi æemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!'
10. Eo quod dixeris: “Duae gentes et duae terrae meae erunt, et hereditate possidebo eas!”, cum Dominus esset ibi;
11. 'Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - postupit æu s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat æeš me po tome kako æu ti suditi!
11. propterea, vivo ego, dicit Dominus Deus, faciam iuxta iram tuam et secundum zelum tuum, quem fecisti odio habens eos, et notus efficiar in eis, cum te iudicavero.
12. I znat æeš da sam ja, Jahve, èuo sve tvoje hule što ih izreèe na gore Izraelove govoreæi: 'Opustješe, nama su dane za hranu!'
12. Et scies quia ego Dominus audivi universa opprobria tua, quae locutus es de montibus Israel dicens: “Deserti nobis ad devorandum dati sunt!”.
13. Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijeèi; èuo sam ja!'
13. Et insurrexistis super me ore vestro et vociferati estis vobis adversum me verba vestra; ego audivi.
14. Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe æu uèiniti pustoš.
14. Haec dicit Dominus Deus: Laetante universa terra, in solitudinem te redigam;
15. Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako æu uèiniti s tobom: opustjet æeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat æe se da sam ja Jahve!"
15. sicuti gavisus es super hereditatem domus Israel, eo quod fuerit dissipata, sic faciam tibi: dissipatus eris, mons Seir, et Idumaea omnis, et scient quia ego Dominus.
