Druga knjiga o Samuelu, 19
1. Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajuæi govoraše ovako: "Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!"
1. Contremuit itaque rex et ascendit cenaculum portae et flevit. Et sic loquebatur vadens: “Fili mi Absalom, fili mi, fili mi Absalom! Quis mihi tribuat, ut ego moriar pro te? Absalom fili mi, fili mi!”.
2. I javiše Joabu: "Eno kralj plaèe i tuguje za Abšalomom."
2. Nuntiatum est autem Ioab quod rex fleret et lugeret filium suum.
3. Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska èula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
3. Et versa est victoria in die illa in luctum omni populo; audivit enim populus in die illa dici: “Dolet rex super filio suo”.
4. I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeæi iz boja.
4. Et furtim ingressus est populus in die illa civitatem, quomodo reverti solet populus confusus, cum fugit de proelio.
5. A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!"
5. Porro rex operuit vultum suum et clamabat voce magna: “Fili mi Absalom, Absalom fili mi, fili mi!”.
6. Tada Joab doðe kralju u kuæu i reèe mu: "Postiðuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kæerima, život tvojim ženama i život inoèama tvojim,
6. Ingressus ergo Ioab ad regem in domo dixit: “Confudisti hodie vultus omnium servorum tuorum, qui salvam fecerunt animam tuam hodie et animam filiorum tuorum et filiarum tuarum et animam uxorum tuarum et animam concubinarum tuarum.
7. jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli.
7. Diligis odientes te et odio habes diligentes te. Ostendisti hodie quia non curas de ducibus tuis et de servis tuis; et vere cognovi modo quia, si Absalom viveret, et nos omnes occubuissemus, tunc placeret tibi.
8. Zato sada ustani, iziði i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziðeš, nijedan èovjek neæe ostati noæas s tobom, i to æe ti biti veæa nesreæa od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada."
8. Nunc igitur surge et procede et loquere ad cor servorum tuorum; iuro enim tibi per Dominum quod si non exieris, ne unus quidem remansurus sit tecum nocte hac, et peius erit hoc tibi quam omnia mala, quae venerunt super te ab adulescentia tua usque in praesens”.
9. Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreæi: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod doðe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator.
9. Surrexit ergo rex et sedit in porta, et omni populo nuntiatum est quod rex sederet in porta; venitque universa multitudo coram rege. Israel autem fugerat in tabernacula sua.
10. I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreæi: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeæi iz zemlje ispred Abšaloma.
10. Omnis quoque populus certabat in cunctis tribubus Israel dicens: “Rex liberavit nos de manu inimicorum nostrorum, ipse salvavit nos de manu Philisthinorum; et nunc fugit de terra ab Absalom.
11. A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?"
11. Absalom autem, quem unximus super nos, mortuus est in bello. Quare nunc siletis et non reducitis regem?”.
12. Te rijeèi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuæu. Zato kralj David poruèi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji æe kralja dovesti u njegovu kuæu?
12. Sermo autem omnis Israel pervenerat ad regem in domo eius. Tunc rex David misit ad Sadoc et Abiathar sacerdotes dicens: “Loquimini ad maiores natu Iudae dicentes: Cur estis novissimi ad reducendum regem in domum suam?
13. Vi ste moja braæa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji æe dovesti kralja natrag?'
13. Fratres mei vos, os meum et caro mea vos; quare novissimi reducitis regem?
14. Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog uèini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'"
14. Et Amasae dicite: Nonne os meum es et caro mea? Haec faciat mihi Deus et haec addat, si non magister militiae fueris coram me omni tempore pro Ioab!”.
15. Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan èovjek i poruèiše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!"
15. Et inclinavit cor omnium virorum Iudae quasi viri unius; miseruntque ad regem dicentes: “Revertere tu et omnes servi tui”.
16. I tako se kralj vrati i doðe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeæi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.
16. Et reversus est rex et venit usque ad Iordanem; et Iuda venit in Galgala, ut occurreret regi et traduceret eum Iordanem.
17. Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu.
17. Festinavit autem Semei filius Gera Beniaminita de Bahurim et descendit cum viris Iudae in occursum regis David;
18. Imao je sa sobom tisuæu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, doðe do Jordana pred kralja.
18. mille viri de Beniamin et Siba puer de domo Saul et quindecim filii eius ac viginti servi erant cum eo. Irruperant autem Iordanem iam ante regem
19. Dovezli su splav da prevezu kraljevu èeljad i da uèine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeæi preko Jordana;
19. et transierant vada, ut traducerent domum regis et facerent iuxta placitum eius. Semei autem filius Gera prostratus coram rege, cum transiturus esset Iordanem,
20. i reèe kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je uèinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!
20. dixit ad eum: “Ne reputes mihi, domine mi, iniquitatem neque memineris iniuriam servi tui in die, qua egressus es, domine mi rex, de Ierusalem; neque ponas, rex, in corde tuo.
21. Tvoj sluga uviða da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siðem u susret svome gospodaru i kralju."
21. Agnosco enim servus tuus peccatum meum et idcirco hodie primus veni de omni domo Ioseph descendique in occursum domini mei regis”.
22. Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reèe: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?"
22. Respondens vero Abisai filius Sarviae dixit: “Numquid non occidetur Semei, pro hoc quia maledixit christo Domini?”.
23. A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom."
23. Et ait David: “Quid mihi et vobis, filii Sarviae, quia efficimini mihi hodie in satan? Ergone hodie interficietur vir in Israel? An ignoro hodie me factum regem super Israel?”.
24. Tada kralj reèe Šimeju: "Neæeš poginuti!" I kralj mu se zakle.
24. Et ait rex Semei: “Non morieris!”. Iuravitque ei.
25. I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureðivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru.
25. Meribbaal quoque filius Saul descendit in occursum regis; non laverat pedes nec circumcidit ungues nec totonderat barbam vestesque suas non laverat a die, qua egressus fuerat rex, usque ad diem reversionis eius in pace.
26. Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?"
26. Cumque de Ierusalem occurrisset regi, dixit ei rex: “Quare non venisti mecum, Meribbaal?”.
27. A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i poðem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom.
27. Qui respondens ait: “Domine mi rex, servus meus decepit me! Nam dixeram ei ego famulus tuus: Sternere faciam mihi asinum et ascendens abibo cum rege; claudus enim sum servus tuus.
28. On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo: zato èini što je dobro u tvojim oèima.
28. Insuper et fraudulenter accusavit me servum tuum ad te dominum meum regem. Tu autem, domine mi rex, sicut angelus Dei es; fac, quod placitum est tibi.
29. Jer sav moj oèinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meðu one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?"
29. Neque enim fuit domus patris mei nisi morti obnoxia domino meo regi; tu autem posuisti me servum tuum inter convivas mensae tuae. Quid ultra igitur habeo iustitiae, ut vociferer ad regem?”.
30. A kralj mu odgovori: "Èemu da još duljiš svoj govor? Odreðujem: ti i Siba podijelite njive!"
30. Ait ergo ei rex: “Quid ultra loqueris? Dixi: Tu et Siba dividite possessiones”.
31. Meribaal reèe kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!"
31. Responditque Meribbaal regi: “Etiam cuncta accipiat, postquam reversus est dominus meus rex pacifice in domum suam!”.
32. I Barzilaj Gileaðanin doðe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana.
32. Berzellai quoque Galaadites descenderat de Rogelim et traduxit regem Iordanem, ut dimitteret eum ad Iordanem.
33. Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imuæan èovjek.
33. Erat autem Berzellai Galaadites senex valde, id est octogenarius; et ipse praebuerat alimenta regi, cum moraretur in Mahanaim; erat quippe vir dives nimis.
34. Kralj reèe Barzilaju: "Poði sa mnom, ja æu te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu."
34. Dixit itaque rex ad Berzellai: “Veni mecum et praebebo tibi alimenta apud me in Ierusalem”.
35. A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem?
35. Et ait Berzellai ad regem: “Quot sunt dies annorum vitae meae, ut ascendam cum rege Ierusalem?
36. Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevaèa i pjevaèica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju?
36. Octogenarius sum hodie; numquid vigent sensus mei ad discernendum suave aut amarum? Aut delectare potest servum tuum cibus et potus? Vel audire ultra possum vocem cantorum atque cantricum? Quare servus tuus esset ultra oneri domino meo regi?
37. Tvoj æe sluga još samo prijeæi preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu?
37. Paululum procedam famulus tuus ab Iordane tecum. Et cur dabit rex mihi hanc vicissitudinem?
38. Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uèini što je dobro u tvojim oèima!"
38. Sed obsecro, ut revertar servus tuus et moriar in civitate mea iuxta sepulcrum patris mei et matris meae. Sed ecce servus tuus Chamaam; ipse vadat tecum, domine mi rex, et fac ei, quod tibi bonum videtur”.
39. Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja æu mu uèiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve æu mu uèiniti za tebe."
39. Dixitque rex: “Mecum transeat Chamaam, et ego faciam ei, quidquid tibi placuerit; et omne, quod petieris a me, impetrabis”.
40. Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeðe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.
40. Cumque transisset universus populus et rex Iordanem, osculatus est rex Berzellai et benedixit ei; et ille reversus est in locum suum.
41. Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iðaše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.
41. Transivit ergo rex in Galgala, et Chamaam cum eo. Omnis autem populus Iudae traduxerat regem, et etiam media pars populi Israel.
42. Uto svi Izraelci doðu pred kralja i upitaju ga: "Zašto te naša braæa Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?"
42. Et ecce omnes viri Israel concurrentes ad regem dixerunt ei: “Quare te furati sunt fratres nostri viri Iudae et traduxerunt regem et domum eius Iordanem omnesque viros David cum eo?”.
43. A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raèun? Ili sam si što prigrabio?"
43. Et respondit omnis vir Iudae ad virum Israel: “Quia propior mihi est rex. Cur irasceris super hac re? Numquid comedimus aliquid ex rege, aut munera nobis data sunt?”.
44. Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoroðenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja rijeè bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvrði od govora Izraelova.
44. Et respondit vir Israel ad virum Iudae et ait: “Decem partes mihi sunt in rege et ideo etiam in David. Ego sum potior te; cur contempsisti me? Et non ego prior locutus sum, ut reducerem regem meum?”. Durius autem responderunt viri Iudae viris Israel.
