Druga knjiga o Samuelu, 18

1. Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisuænike i stotnike.

1. Igitur, recensito David populo suo, constituit super eum tribunos et centuriones.

2. Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treæinu predade Joabu, drugu treæinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treæu treæinu Itaju iz Gata. Tada David reèe narodu: "I ja æu s vama u rat."

2. Et divisit David populum in tres partes: tertiam partem sub manu Ioab et tertiam sub manu Abisai filii Sarviae fratris Ioab et tertiam in manu Ethai, qui erat de Geth. Dixitque rex ad populum: “Egrediar et ego vobiscum”.

3. Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti iæi. Jer ako mi i pobjegnemo, neæe nitko na to obraæati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neæe se na to obraæati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuæa. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš."

3. Et respondit populus: “Non exibis. Sive enim fugerimus, non magnopere ad eos de nobis pertinebit; et si media pars ceciderit e nobis, non satis curabunt, sed tu unus pro decem milibus computaris. Melius est igitur, ut sis nobis ex urbe praesidio”.

4. A kralj im odgovori: "Uèinit æu sve što vam se èini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuæama.

4. Ad quos rex ait: “Quod vobis rectum videtur, hoc faciam”. Stetit ergo rex iuxta portam; egrediebaturque populus per turmas suas centeni et milleni.

5. A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!" I sav je narod èuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma.

5. Et praecepit rex Ioab et Abisai et Ethai dicens: “Leniter mihi agite cum puero Absalom”. Et omnis populus audiebat praecipientem regem cunctis principibus pro Absalom.

6. Tako vojska iziðe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi.

6. Itaque egressus est populus in campum contra Israel, et factum est proelium in saltu Ephraim.

7. Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuæa mrtvih.

7. Et caesus est ibi populus Israel ab exercitu David; factaque est ibi plaga magna in die illa viginti milium hominum.

8. Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego maè.

8. Fuit autem ibi proelium dispersum super faciem omnis terrae; et multo plures erant, quos saltus consumpserat de populo, quam hi, quos voraverat gladius in die illa.

9. Abšalom sluèajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiðe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseæi izmeðu neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.

9. Accidit autem, ut occurreret Absalom servis David sedens mulo; cumque ingressus fuisset mulus subter condensam quercum et magnam, adhaesit caput eius quercui, et mansit suspensus inter caelum et terram; mulus, cui insederat, pertransivit.

10. Vidje to neki èovjek i javi Joabu govoreæi: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu."

10. Vidit autem hoc quispiam et nuntiavit Ioab dicens: “Vidi Absalom pendere de quercu”.

11. A Joab odvrati èovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!"

11. Et ait Ioab viro, qui nuntiaverat ei: “Si vidisti, quare non confodisti eum in terra? Ego vero dedissem tibi decem argenti siclos et unum balteum”.

12. Ali èovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuæu srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Èuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreæi: 'Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!'

12. Qui dixit ad Ioab: “Et si appenderes in manibus meis mille argenteos, nequaquam mitterem manum meam in filium regis. Audientibus enim nobis, praecepit rex tibi et Abisai et Ethai dicens: “Custodite, quisquis sit, puerum Absalom!”.

13. Da sam podmuklo napao na njega izlažuæi opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani."

13. Sed et si fecissem contra animam meam infideliter, nequaquam hoc regem latere potuisset, et tu stares ex adverso”.

14. A Joab odvrati: "Neæu ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseæi o hrastu.

14. Et ait Ioab: “Non ita praestolabor coram te”. Tulit ergo tres lanceas in manu sua et infixit eas in corde Absalom, cum adhuc palpitaret haerens in quercu;

15. Nato priðe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše.

15. et cucurrerunt decem iuvenes armigeri Ioab et percutientes interfecerunt eum.

16. Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.

16. Cecinit autem Ioab bucina, et destitit populus persequi fugientem Israel, quia Ioab retinuit populum.

17. Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru.

17. Et tulerunt Absalom et proiecerunt eum in saltu in foveam grandem et erexerunt super eum acervum lapidum magnum nimis; omnis autem Israel fugit in tabernacula sua.

18. Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi saèuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik".

18. Porro Absalom erexerat sibi, cum adhuc viveret, lapidem, qui est in valle Regis; dixerat enim: “Non habeo filium, qui memoriam servabit nominis mei”. Vocavitque titulum nomine suo, et appellatur Manus Absalom usque ad hanc diem.

19. Ahimaas, Sadokov sin, reèe Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja."

19. Achimaas autem filius Sadoc ait: “Curram et nuntiabo regi, quia iudicium fecerit ei Dominus de manu inimicorum eius”.

20. Ali mu Joab reèe: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego æeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin."

20. Ad quem Ioab dixit: “Non es vir boni nuntii in hac die, sed nuntiabis in alia; hodie enim non nuntiabis bona, eo quod filius regis est mortuus”.

21. Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrèa.

21. Et ait Ioab Aethiopi: “Vade et nuntia regi, quae vidisti”. Adoravit Aethiops Ioab et cucurrit.

22. A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrèim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trèao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neæe pribaviti nagrade?"

22. Rursus autem Achimaas filius Sadoc dixit ad Ioab: “Quidquid evenerit, etiam ego curram post Aethiopem!”. Dixitque Ioab: “Quid vis currere, fili mi? Non erit tibi merces pro bono nuntio”.

23. A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trèat æu!" A Joab mu odvrati: "Trèi!" I Ahimaas otrèa putem kroz ravnicu i preteèe Etiopljanina.

23. Qui respondit: “Quidquid evenerit, curram”. Et ait ei: “Curre!”. Currens ergo Achimaas per viam regionis transivit Aethiopem.

24. David je upravo sjedio meðu dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oèi, stražar ugleda èovjeka kako trèi sam.

24. David autem sedebat inter duas portas; speculator vero, qui ierat in solarium portae super murum, elevans oculos vidit hominem currentem solum

25. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reèe: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." Èovjek je dolazio sve bliže.

25. et exclamans indicavit regi. Dixitque rex: “Si solus est, bonus est nuntius in ore eius”. Properante autem illo et accedente propius,

26. Uto stražar ugleda drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga èovjeka koji trèi sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas."

26. vidit speculator hominem alterum currentem, et clamavit speculator ad ianitorem: “Apparet mihi homo currens solus”. Dixitque rex: “Et iste bonus est nuntius”.

27. Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga èovjeka: trèi kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar èovjek, dolazi s dobrim glasom."

27. Speculator autem: “Contemplor, ait, cursum prioris quasi cursum Achimaas filii Sadoc”. Et ait rex: “Vir bonus est et nuntium portans bonum venit”.

28. Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!"

28. Clamans autem Achimaas dixit ad regem: “Pax!”. Et adorans regem pronus in terram ait: “Benedictus Dominus Deus tuus, qui conclusit homines, qui levaverunt manus suas contra dominum meum regem!”.

29. A kralj upita: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo."

29. Et ait rex: “Estne pax puero Absalom?”. Dixitque Achimaas: “Vidi tumultum magnum, cum mitteret Ioab servum regis et me servum tuum, sed nescio quid fuerit”.

30. Kralj mu reèe: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade.

30. Ad quem rex: “Recede, ait, et sta illic”. Cumque ille recessisset et staret,

31. Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe."

31. apparuit Aethiops et veniens ait: “Bonum apporto nuntium, domine mi rex; iudicavit enim pro te Dominus hodie salvans te de manu omnium, qui surrexerunt contra te”.

32. A kralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - proðu kao taj mladiæ!"

32. Dixit autem rex ad Aethiopem: “Estne pax puero Absalom?”. Cui respondens Aethiops: “Fiant, inquit, sicut puer inimici domini mei regis et universi, qui consurrexerunt adversus eum in malum!”.