Encontrados 284 resultados para: tih

  • Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tuèa. (Druga knjiga Ljetopisa 4, 18)

  • Ali je za njim ušao sveæenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sveæenika, èestitih ljudi. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 17)

  • Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, takoðer su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posveæenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 6)

  • Poslije tih dogaðaja i dokaza vjernosti doðe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleæi ih osvojiti. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 1)

  • Poslije tih dogaðaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije, (Knjiga Ezrina 7, 1)

  • Iziðoh, dakle, noæu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. (Knjiga Nehemijina 2, 13)

  • Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. (Knjiga Nehemijina 8, 6)

  • I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama. (Knjiga Nehemijina 13, 11)

  • Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, èuvar državnog peèata, upravitelj i riznièar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovo. A bijaše Ahikar moj bratiæ. (Tobija 1, 22)

  • Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti. (Tobija 2, 5)

  • Sjetih se Amosova proroèanstva: "Svetkovine vaše u tugu æe se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom æe postati." I zaplakah. (Tobija 2, 6)

  • Iste noæi, poslije onog ukopa, vratih se kuæi, a kako bijah neèist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. (Tobija 2, 9)


“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina