Encontrados 121 resultados para: Odande

  • Potom odande siðoše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu. (Prva knjiga o Samuelu 9, 25)

  • A kad odeš odande dalje i doðeš do Taborskog Hrasta, srest æeš ondje tri èovjeka koja æe iæi gore k Bogu u Betel. Jedan æe nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a treæi mijeh vina. (Prva knjiga o Samuelu 10, 3)

  • Otrèaše i dovedoše ga odande; a kad je stao usred naroda, bijaše glavom i ramenima viši od sviju. (Prva knjiga o Samuelu 10, 23)

  • David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to èula njegova braæa i sva njegova obitelj, doðoše onamo da mu se prikljuèe. (Prva knjiga o Samuelu 22, 1)

  • Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reèe kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što æe Bog uèiniti sa mnom." (Prva knjiga o Samuelu 22, 3)

  • David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloništima. (Prva knjiga o Samuelu 24, 1)

  • Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovèeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima. (Druga knjiga o Samuelu 6, 2)

  • Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. (Druga knjiga o Samuelu 16, 5)

  • David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. (Druga knjiga o Samuelu 21, 13)

  • Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. (Druga knjiga o Samuelu 24, 5)

  • Oni otploviše u Ofir, uzeše odande èetiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu. (Prva knjiga o kraljevima 9, 28)

  • Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. (Prva knjiga o kraljevima 10, 11)


“Queira o dulcíssimo Jesus conservar-nos na Sua graça e dar-nos a felicidade de sermos admitidos, quando Ele quiser, no eterno convívio…” São Padre Pio de Pietrelcina