Encontrados 48 resultados para: Jošafat

  • Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. (Prva knjiga o kraljevima 22, 32)

  • Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. (Prva knjiga o kraljevima 22, 41)

  • Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. (Prva knjiga o kraljevima 22, 45)

  • Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. (Prva knjiga o kraljevima 22, 49)

  • Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati. (Prva knjiga o kraljevima 22, 50)

  • Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. (Prva knjiga o kraljevima 22, 51)

  • Ali Jošafat reèe: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeðu slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke." (Druga knjiga o kraljevima 3, 11)

  • Jošafat reèe: "U njega je rijeè Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju. (Druga knjiga o kraljevima 3, 12)

  • Joaš, judejski kralj, uze sve posveæene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. (Druga knjiga o kraljevima 12, 19)

  • Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa, njegov sin Jošafat, (Prva knjiga Ljetopisa 3, 10)

  • Maakin sin Hanan i Jošafat Mitnjanin. (Prva knjiga Ljetopisa 11, 43)

  • Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, sveæenici, trubili su u trube pred Božjim Kovèegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovèega. (Prva knjiga Ljetopisa 15, 24)


“Nunca se canse de rezar e de ensinar a rezar.” São Padre Pio de Pietrelcina