Encontrados 461 resultados para: David

  • Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reèe: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoænik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih meðu vojvode nad èetama. (Prva knjiga Ljetopisa 12, 19)

  • David je vijeæao s tisuænicima, stotnicima i sa svim voðama. (Prva knjiga Ljetopisa 13, 1)

  • Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima. (Prva knjiga Ljetopisa 13, 5)

  • Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovèeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima. (Prva knjiga Ljetopisa 13, 6)

  • David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuæi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba. (Prva knjiga Ljetopisa 13, 8)

  • Toga se dana David uplaši Boga i reèe: "Kako æu donijeti k sebi Kovèeg Božji?" (Prva knjiga Ljetopisa 13, 12)

  • Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. (Prva knjiga Ljetopisa 14, 2)

  • David je uzeo još žena u Jeruzalemu i imao još sinova i kæeri. (Prva knjiga Ljetopisa 14, 3)

  • Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad svim Izraelom, iziðoše svi da se doèepaju Davida. David, èuvši to, iziðe pred njih. (Prva knjiga Ljetopisa 14, 8)

  • Tada David upita Boga: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæeš li ih predati meni u ruke?" Jahve mu odgovori: "Napadni, jer æu ih predati tebi u ruke!" (Prva knjiga Ljetopisa 14, 10)

  • Tada krenuše u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reèe: "Bog je prodro meðu moje neprijatelje mojom rukom, kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. (Prva knjiga Ljetopisa 14, 11)

  • Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale. (Prva knjiga Ljetopisa 14, 12)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina