1. Prvoga dana u tjednu, veoma rano, doðoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.

2. Kamen naðoše otkotrljan od groba.

3. Uðoše, ali ne naðoše tijela Gospodina Isusa.

4. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva èovjeka u blistavoj odjeæi stadoše do njih.

5. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni æe im: "Što tražite Živoga meðu mrtvima?

6. Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:

7. 'Treba da Sin Èovjeèji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treæi dan da ustane.'"

8. I sjetiše se one rijeèi njegovih,

9. vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

10. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,

11. ali njima se te rijeèi prièiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.

12. A Petar usta i potrèa na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kuæi èudeæi se tome što se zbilo.

13. I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.

14. Razgovarahu meðusobno o svemu što se dogodilo.

15. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i poðe s njima.

16. Ali prepoznati ga - bijaše uskraæeno njihovim oèima.

17. On ih upita: "Što to putem pretresate meðu sobom?" Oni se snuždeni zaustave

18. te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?"

19. A on æe: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazareæaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na rijeèi pred Bogom i svim narodom:

20. kako su ga glavari sveæenièki i vijeænici naši predali da bude osuðen na smrt te ga razapeli.

21. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je veæ treæi dan što se to dogodilo.

22. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu,

23. ali nisu našle njegova tijela pa doðoše te rekoše da su im se ukazali anðeli koji su rekli da je on živ.

24. Odoše nato i neki naši na grob i naðoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe."

25. A on æe im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!

26. Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uðe u svoju slavu?"

27. Poèevši tada od Mojsija i svih proroka, protumaèi im što u svim Pismima ima o njemu.

28. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.

29. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo æe veèer i dan je na izmaku!" I uniðe da ostane s njima.

30. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreèe blagoslov, razlomi te im davaše.

31. Uto im se otvore oèi te ga prepoznaše, a on im išèeznu s oèiju.

32. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?"

33. U isti se èas digoše i vratiše u Jeruzalem. Naðoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.

34. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"

35. Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

36. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reèe im: "Mir vama!"

37. Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.

38. Reèe im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?

39. Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."

40. Rekavši to, pokaza im ruke i noge.

41. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se èudom èudili, on im reèe: "Imate li ovdje što za jelo?"

42. Oni mu pruže komad peèene ribe.

43. On uzme i pred njima pojede.

44. Nato im reèe: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."

45. Tada im otvori pamet da razumiju Pisma

46. te im reèe: "Ovako je pisano: 'Krist æe trpjeti i treæi dan ustati od mrtvih,

47. i u njegovo æe se ime propovijedati obraæenje i otpuštenje grijeha po svim narodima poèevši od Jeruzalema.'

48. Vi ste tomu svjedoci.

49. I evo, ja šaljem na vas Obeæanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obuèete u Silu odozgor."

50. Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi.

51. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.

52. Oni mu se nièice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem

53. te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.





“Para mim, Deus está sempre fixo na minha mente e estampado no meu coração.” São Padre Pio de Pietrelcina