1. Sine moj, èuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

2. da saèuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

3. Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaðe od ulja,

4. ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli maè.

5. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

6. Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

7. Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rijeèi mojih usta.

8. Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuæe,

9. da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

10. da se ne bi tuðinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuðu kuæu;

11. da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

12. i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

13. I ne slušah glasa svojih uèitelja, niti priklonih uho onima što me pouèavahu.

14. I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

15. Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teèe iz tvoga studenca.

16. Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teæi ulicama?

17. Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuðinaca koji su uza te.

18. Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:

19. neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

20. TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuðinki njedra?

21. Jer pred Jahvinim su oèima èovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

22. Opakoga æe uhvatiti njegova zloæa i sapet æe ga užad njegovih grijeha.

23. Umrijet æe jer nema pouke, propast æe zbog svoje goleme gluposti.





“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina