1. Abraham bijaše veæ ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.

2. Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

3. da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæeš nabaviti za ženu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim,

4. nego æeš otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku."

5. A sluga mu reèe: "A što ako žena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju? Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?"

6. Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!

7. Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æeš ti dovesti ženu mome sinu.

8. A ako žena ne bude htjela za tobom poæi, ti æeš biti osloboðen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

9. Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.

10. Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

11. Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše veèer, kad žene izlaze da crpu vodu.

12. Onda reèe: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziði mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!

13. Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

14. pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost mome gospodaru."

15. Tek što on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na ramenu.

16. Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siðe ona k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore.

17. Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!"

18. "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade mu piti.

19. Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se napoje."

20. Izlivši brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa, i tako nali svim njegovim devama.

21. Èovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.

22. Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.

23. Zatim reèe: "Kaži mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za nas da prenoæimo?"

24. Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

25. Još mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za prenoæište."

26. Èovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi

27. i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga gospodara."

28. Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke.

29. A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k èovjeku kod studenca.

30. Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on poðe onome koji je još stajao kod deva na studencu.

31. Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuæu i mjesto za deve."

32. Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

33. Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!"

34. "Ja sam sluga Abrahamov", poèe on.

35. "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

36. Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.

37. Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

38. nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðeš ženu mome sinu.'

39. A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne poðe?'

40. On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æeš naæi ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

41. Jedino æeš ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.'

42. Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,

43. ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! -

44. i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

45. Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!'

46. Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

47. Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.

48. Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata moga gospodara njegovu sinu.

49. A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo."

50. Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reæi ni da ni ne.

51. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

52. Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

53. Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

54. Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noæ. Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

55. A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga poði!"

56. On im reèe: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

57. Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!"

58. Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæeš li poæi s ovim èovjekom?" Ona odgovori: "Hoæu."

59. I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.

60. Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisuæama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

61. Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te poðoše za èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

62. Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.

63. U predveèerje iziðe Izak da se poljem prošeta; diže oèi i ugleda deve gdje dolaze.

64. Kad Rebeka, podigavši svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve

65. pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.

66. Sluga isprièa Izaku sve što je uèinio.

67. Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.



Livros sugeridos


“Amemos ao próximo. Custa tão pouco querer bem ao outro.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.