1. Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,

2. a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu."

3. Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše.

4. Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu.

5. Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

6. Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

7. "Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla!

8. Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova."

9. "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.

10. Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata;

11. a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata.

12. Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!

13. Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo."

14. Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu.

15. Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"

16. Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.

17. Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!"

18. Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

19. Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem.

20. Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"

21. Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš.

22. Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.

23. Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

24. Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

25. i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

26. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.

27. Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,

28. upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine.

29. Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

30. Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini.

31. Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu.

32. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo."

33. One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

34. Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo."

35. Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

36. Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem.

37. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.

38. I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.



Livros sugeridos


“Vive-se de fé, não de sonhos.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.