1. Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu,

2. ustade gdje bijaše pala nièice, dozva svoju sluškinju i siðe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.

3. Svuèe sa sebe kostrijet, skide udovièke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašæu, poèešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveèane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše.

4. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi oèarala oèi ljudi koji je budu gledali.

5. Sluškinji preda mijeh vina i vrè ulja, napuni dvojaèe jeèmenom kašom, pogaèama suhoga voæa i èistim hljebovima; sve to složi i stavi na nju.

6. Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom.

7. Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa æe joj:

8. "Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema."

9. Judita se pokloni Bogu, a njima reèe: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Iziæi æu i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila.

10. Otvoriše joj, pa Judita iziðe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli.

11. Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže.

12. Zaustaviše je i upitaše: "Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "Kæi sam Hebrejaca i bježim od njih, jer æe vam se uskoro predati da vam budu hrana.

13. Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat æu mu put kojim æe morati poæi da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog èovjeka, ni jedne žive duše."

14. Dok su ti ljudi slušali rijeèi njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj:

15. "Spasila si svoj život požurivši se da siðeš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru: nas nekolicina pratit æemo te dok te ne predamo u ruke njegove.

16. Kada se budeš našla pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono što si kazala i on æe s tobom postupati dobro."

17. Izabraše izmeðu sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji njezinoj, pa ih dovedoše do Holofernova šatora.

18. U taboru se sve uskomešalo: vijest o Juditinu dolasku poðe od usta do usta po svim šatorima. Doðoše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao.

19. Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog èovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet."

20. Holofernove straže i dvorjanici njegovi iziðoše i uvedoše Juditu u šator.

21. Holoferno je poèivao na ležaljci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja.

22. Izvijestiše ga o dolasku njezinu i on iziðe na šatorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.

23. Kad se Judita naðe pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadiviše ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvši nièice. Sluge je Holofernove podigoše.



Livros sugeridos


“Mesmo a menor transgressão às leis de Deus será levada em conta.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.