1. Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u Jahvinim oèima kao što je èinio njegov otac David.

2. Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.

3. Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom obièaju krivobožaèkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.

4. Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom.

5. Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuèe, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.

6. Remalijin je sin Pekah pobio meðu Judejcima sto dvadeset tisuæa hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca.

7. A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.

8. Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braæe dvjesta tisuæa žena, sinova i kæeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju.

9. Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo.

10. A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu?

11. Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braæe, jer æe se izliti na vas Jahvin gnjev."

12. Tada ustadoše neki izmeðu glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraæali s vojske.

13. Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu."

14. Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom.

15. Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeæu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braæe, a potom se vratili u Samariju.

16. U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu.

17. Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje.

18. Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje.

19. Jahve je poèeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi.

20. Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi.

21. Ahaz bijaše opljaèkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo.

22. Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.

23. Poèeo je žrtvovati damašèanskim bogovima koji su ga porazili, misleæi: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat æu im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.

24. Ahaz je pokupio posuðe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu.

25. I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuðim bogovima, dražeæi Jahvu, Boga otaca.

26. Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.

27. Onda je Ahaz poèinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.





“Enquanto estivermos vivos sempre seremos tentados. A vida é uma contínua luta. Se às vezes há uma trégua é para respirarmos um pouco.” São Padre Pio de Pietrelcina